KOLUMNA: IZ DNEVNIKA JEDNE COACHING KLIJENTICE
If you want to change your personal reality, change your personality.
Mislite li da se situacije u vašem životu dešavaju slučajno?
Ljude koje upoznate i koji postaju dio vašeg života, mislite li da sve nije sa nekim ciljem? Neki su prolaznici, neki lekcije, neki dar od Boga. Ali zaista, kada pogledate stvari iz šire perspektive, sve u životu što doživite, ima svoje zašto i zato.
Godinama slušam predavanja i čitam knjige o ličnom razvoju, tačnije od 19-te godine. Pokušavala sam sama sebi pomoći, mijenjala uvjerenja. Sve u cilju da se bar jednom u životu osjećam dobro u svojoj koži. Da mogu iskreno, iz srca, reći: “Baš je dobro biti ja!”
No, bezuspješno. Napredovala jesam, ali ne u onoj mjeri u kojoj trebam i želim.
Sate, dane, mjesece sam provela sa slušalicama na ušima, slušajući različita predavanja, teorije o promijeni sebe, života, sa nadom da ću baš na taj način shvatiti KAKO? U uvodnom dijelu sam navela rečenicu koja me vodi kroz život, a znači – ”ukoliko želis promijeniti svoju stvarnost, promijeni sebe”.
Ali šta znači promijeniti sebe? Operisati nos, usne, promijeniti fizički izgled? Ili je to pak nešto u nama, duboko skriveno, na čemu trebamo raditi? Promijeniti fizički izgled u današnje vrijeme i nije toliko teško, ali kako promijeniti onu suštinu koja nas vodi kroz život? Mislite li da je to lagan posao i da možemo sami? Veoma teško, to je proces u koji ne da ne trebamo, nego ne možemo ulaziti sami. Možemo otići na kraj svijeta, al nikada nećemo pobjeći od sebe. Da li, kad se razbolite pokušavate sami sebi pomoći ili se obraćate ljekaru? Tako isto važi i za mentalno zdravlje. Moramo potražiti pomoć stručnijih i znanijih.
Da se vratimo na temu da se ništa u životu ne dešava slučajno. Baš u momentu kada nakon million pokušaja promjene sebe, viđenja sebe, borbe protiv osjećaja inferiornosti, sam od silnih nastojanja odustala i rekla sebi okej, ovako ću živjeti ostatak života, u redu je. Nema mi pomoći…
Baš tada, desi se da sasvim slučajno upoznam osobu u kojoj vidim sve ono sto sam ja željela da budem. Ženu koja ima taj vajb voljenja sebe, samopouzdanja, smirenosti, prefinjenosti koja privlači druge ljude i ulijeva povjerenje. Saznajem da se bavi life couchingom i odlučim da nađem način da uđem u proces coachinga baš sa njom.
Prva lekcija koju sam naučila je: “S. biraj šta želiš biti: žrtva ili pobjednica?” Naravno, odabrala sam da budem pobjednica. Rekla mi je: Onda tako hodaj i tako diši! Ja sam tačno znala šta je u meni prepoznala i naučila sam lekciju broj jedan. I to ako treba tetovirajte sebi, jer je ključno za napredak. Pišem ovo iz srca, ne znam da li uspjevam da vam dočaram svoju emociju. Još uvijek radim na tome, kako kaže moj divni life coach: djeluj iz stomaka, ne iz glave. A nekako čitav zivot sputavam emocije i radim racionalno; e vrijeme je da počnem raditi iz srca i stomaka, tu je suština i to je ono što nas vodi na putu zvanom život. Svaki dio mene ima pravo da postoji…
I evo danas jednog mog napretka, sjedim sama u kafiću i pišem. Zamislite: boli me briga sta će ko reći i kako ću kome djelovati. Jednostavno nešto me u stomaku tjeralo da to uradim i uradila sam. Nemojmo kočiti sebe i voditi se mišlju “Sta će ko reći” jer smo tada zaroboljeni. To je moja lekcija sa današnje sesije i ljudi plačite, dozvolite sebi da budete samo ljudi. Nismo kamen, emocije su dio nas, pustimo ih da rade svoj posao.
Uživam u ovom pisanju i ovo je danas jedan način da ispoljim svoje emocije. Želim da na taj način pomognem drugima da osvijeste koliko je bitno mentalno zdravlje, jer svaka bolest i nastaje upravo zbog onoga što nas iznutra tišti. Ne dozvolimo da tek kad nam bolest pokuca na vrata i da tek tada krenemo sa promijenom onog što nam dušu mori, preduhitrimo sve to. Život i jeste put. Put na kojem rastemo i napredujemo; nemojmo dozvoliti da pred smrt zažalimo što nismo uradili sve sto smo željeli. Barem pokušali. Jer toliko uvijek možemo. Stvoreni smo za uspjeh, toliko potencijala ima u nama, zašto ga ne bi iskoristili?
Toliko za danas, nastaviću sa pisanjem i svojim iskustvima u kojima će se mnogi sigurno pronaći. Svi smo se mi nekad susreli sa osjećajem nedovoljnosti, anksioznosti, sumnje u sebe i u ono što možemo. I svaki dan nas čeka nova prepreka koju moramo preći. Gledajmo na život kao na igricu. Jedan level pređemo, idemo na drugi, pa treći i tako sve do kraja. Ali hajdemo tu igricu preći sa sigurnošću u sebe, čak i ukoliko padnemo neki level, naučili smo tu nešto novo. Drugi pokušaj će biti lakši. ALI NIKAD NE KRIVIMO SEBE I NE GOVORIMO DA NEŠTO NE MOŽEMO.
Ljudi vjerujte životu, ništa što doživljavate se ne dešava bez razloga. Idemo iskoristit život, jer je samo jedan. Nijedan dan se više neće ponoviti, pa zašto ne biti sretan i ne širiti ljubav. Nek nam zadatak bude da svaki dan uljepšamo nekome dan, pa bar osmijehom, komplimentom… SLAVIMO ZIVOT!
(nastaviće se)
Piše: S.B.
