Autorica priče koja slijedi (influenserica koju na društvenim mrežama prati više od 250 hiljada ljudi), podijelila je sa čitateljima našeg portala svoju ličnu priču. Njena želja da izađe iz sjene, kako ona kaže: koji korak dalje od kuhinje, obilježila joj je život i veoma je osnažila. Raza je objavila već tri knjige, a piše i dalje. Svojim životom motiviše i druge i poziva (prije svega) žene da ne robuju predrasudama i patrijarhatu, da podignu glavu u bore se za svoj život i svoju sreću.
Ispričat ću vam jednu bajku… Nije za djecu, ovo je bajka za odrasle i zrele, žene i muškarce.
Piše: Razija RAZA Čolaković
Na jednoj strani slike je djevojka od dvadeset godina. Zove se Razija. Njeno ime u prijevodu znači: zadovoljna. Ona to i jeste. Uvijek zadovoljna sa svim sto je od Boga, i nikad zadovoljna s onim što ona može da uradi… Uvijek je vjerovala da može više i bolje… Ovaj osmijeh je osmijeh nevinosti, čistoće, zaljubljenosti i ubijeđenja, da je za sreću to dovoljno… Dan njene svadbe. Dok su sve njene drugarice upisale fakultete, ona to nije mogla. Razlog: bijeda i siromaštvo.
A željela je, toliko je željela. Ipak sudbina je željela nešto drugo… Udala se za čovjeka u kojeg je svim bićem bila zaljubljena, i ta zaljubljenost bila je obostrana. To je ono kad se zaljubiš, i mislis da je to ljubav, sve ti je prelijepo, na sve pristajes, sve dajes… i naravno nije bila svjesna da biti zaljubljen, nije isto sto i voljeti. A ko bi je tada mogao ubijediti da to nije isto? Niko! Kad ste zaljubljeni, onda ste slijepi. Ne vidite, ne čujete…
Ljubav se rađa s godinama upoznavanja jedno drugog… ili se ne rađa…
Kod njih dvoje se rodila… Velika ljubav.
Ona je bila domaćica. Izrodila je djecu, brinula o kući i o svom voljenom suprugu. Godinama tako… Nije imala nikakvih želja, ili ih bar nije izgovarala. Osim ako treba kupiti namirnice u kuću, novu peglu ili posteljinu… Godine su prolazile, djeca odrasla, suprug diplomirao…
Prvi put ona, voljenom mužu izgovara tiho svoju želju: želim studirati…
I tad prvi put shvata, šta ljubav nije…
Nije ljubav da te voli, sve dok ništa ne tražiš za sebe, nije ljubav da si dobra, sve dok se ne suprostavis, nije ljubav da si najbolja žena, sve dok te kontroliše… To nije ljubav.
Ali sta je onda ona živjela sve te godine? Zabludu?
Odlučila je testirati: da li je to bila ljubav ili zabluda? I krenula izgovarati želje, jednu za drugom, i sve glasnije…
Koliko god je bila glasna, njen suprug je bio još glasniji, i na sve odgovarao sa “NE”!
Bila je to borba do kosti! Ali čekajte malo, kakva zaboga borba do kosti, izmedju ljudi koji se vole?! Zar je ljubav borba?! Zar ljubav boli?!
Gdje su sve one tople riječi nestale? Gdje je razumijevanje? Podrška? Poštovanje?! Gdje je sve ono sto ljubav podrazumijeva?!
Odjednom ničeg nema. Bukvalno je gubila tlo pod nogama, a iluzija o vječnoj ljubavi između nje i njenog supruga, srušila se kao kula od karata… Razapeta između svoje želje da se ostvari i izgradi, i nezadovoljstva njenog muža s onim sto ona radi, lomila se da sačuva brak, jer preteško je bilo… Znate, za ženu u braku je najteže, kad joj muž po duši mačem siječe.
A mač je njegov jezik. Onaj koji ima oštrice s obje strane. Iz dana u dan, potezao je “mač” pokušavajući sve da je zaustavi, jer “to nije bila njegova vizija života”. Imati ženu koja osjeća da može, i malo dalje od kuhinje… On se borio da je zaustavi, ona se borila da napreduje, i da sačuva brak i porodicu. Vjerovala je da može, ali bilo je toliko teško da je svaki dan očekivala kraj… Duša jeca, izranjavana… Ona ne odustaje…
Da vam skratim… Bilo je tu svasta, za roman napisati, ali… ipak da vam skratim…
Nije odustala. Uspjela je. Međutim…
Želim da ovo zapamte zrele žene i zreli muškarci:
U svakoj borbi, nesto dobijemo, i nešto izgubimo. Posebno u borbi s bračnim drugom…
Dok se borila da pronađe najbolju verziju sebe, izgubila je “najbolju” verziju svog muža. Onu najbolju lažnu verziju. A što joj je to trebalo? Je li mogla biti rahat, ne tražiti ništa, ne čeprkati po dnu svoje duše, ne izgovarati zelje… i zauvijek vjerovati da je to ljubav? I da je njen brak najbolji na svijetu… Muž bez mane, brak bez mane.
Ako ste spremni da u borbi za sebe, izgubite onog prvog lažnog sto je uz vas, borite se! Ako ste spremni da sebe ne izgubite, a izgubite onog prvog lažnog uz sebe, borite se!
Ako ste spremni da razotkrijete u svom braku iluziju, i otkrijete stvarnu “ljubav”, a pritom se odlučite biti mudri, borite se!
Ako ste spremni da na poljuljanim temeljima, udarite čelične stubove svoje duše, borite se!
Ako i najmanje vjerujete da vrijedi, borite se!
Borite se za sebe, jer borba za sebe, s bračnim drugom, znači i borba za porodicu, ali…
Nikada se nemojte boriti protiv sebe!
Nemojte, po cijenu svega, nikada protiv sebe!
A sada…
Čestitajte mi jer sam izdržala, i evo odlučno gradim “drugi sprat kuće” s njim…
Čestitajte i njemu, jer je izdržao što bi malo koji muškarac: krv vrelu Krajišku!
I ja mu čestitam, žestoko se borio!
Ali čestitam i sebi, bas sam bila bezobrazno mudra…
Ne znam šta će biti sutra, ali znam da ništa nije vječno, i da protiv sebe nikada neću.
Kunem se.
Ni po cijenu rušenja “drugog sprata kuće”.
Ah da… A ova na drugoj strani slike je ista ona Razija iz ove naše bajke, samo izgrađena i svoja.
PODUZETNICE.BA
