Autor: Siniša Drobnjak
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje preduzeća i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih kompanija u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom ličnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promocijom tradicionalnih vrijednosti.
DRUGO POLUVRIJEME
Poduzetništvo je intelektualni sport. Svaki sport ima svoja pravila i svoj jezik – ako ih ne znate, ne možete igrati taj “sport”, odnosno drastično povećavate šansu da ćete izgubiti.
No u sportu postoji još jedan univerzalni zakon, koji nadilazi pravila i jezik. U sportu postoje dvije vrste igara – konačne i beskonačne.
Košarka je primjer konačne igre. Postoje četiri četvrtine, nakon kojih se igra smatra završenom.
Poduzetništvo spada u beskonačne igre. Ne postoji kraj nakon kojeg je utakmica završena. To ima i dobre i loše strane.
Dobra strana je da u poduzetništvu možete za razliku od profesionalnih sportaša, biti na vrhuncu svoje igre znatno duže – pogledajte samo najpoznatijeg investitora na svijetu Warrena Buffetta, koji ima 90 godina!
Loša strana je što poduzetništvo nije igra koja ima kraj – poduzetništvo je beskonačna igra. To znači da uglavnom pobjeđuje ona ekipa koja ima dužu klupu i veće resurse.
Iako se većina nas pita – “Kako ću pobijediti u toj igri?”, kvalitetnije pitanje je – “Kako ću odigrati drugo poluvrijeme?”
Odgovor na to presudan je u dugogodišnjoj poduzetničkoj karijeri, jer se druga polovica naše poduzetničke karijere mora igrati defanzivno.
Moramo igrati kako bi zadržali osvojeno, a ne da osvajamo.
Moramo poduzeti sve što je u našoj moći da zadržimo osvojeno, želimo li postići uspjeh i zadovoljstvo koje iz toga proizlazi.
Drugo “poluvrijeme” od nas traži majstorstvo, izvrsnost, posvećenost, razvoj i doprinos drugima.
Majstori takvog načina življenja ne prave razliku između posla i zabave, rada i razonode, uma i tijela, ljubavi i religije. Kod takvih ljudi se teško može uočiti bilo kakva razlika između “osobe” na poslu i u privatnom životu.
Oni jednostavno slijede svoju viziju izvrsnosti u svakoj aktivnosti s kojom se bave, puštajući drugima da odluče rade li ili se zabavljaju. Za njih nije to uvijek oboje.
Zato i naše putovanje prema “majstorstvu” življenja počinje definiranjem naše vizije izvrsnosti.
Jer ogromna je razlika između uspjeha i izvrsnosti. Uspjeh je doći do vrha, a izvrsnost ostati tamo.
