Da bismo shvatili jedni druge jako je važno da se razumijemo. A da bismo se razumjeli potrebno je znati šta nas pokreće. Šta je to što generiše naše misli, naša osjećanja, stavove…
Bitno je znati zašto nam je razumjevanje potrebno?! Može li se koračati naprijed bez dijaloga, bez tolerancije, bez topline, strasti i osjećanja, … Šta je to što nas inspiriše da budemo zajedno i šta je to što će nas u konačnici odvojiti i udaljiti. Da li su različitosti te koje nas udaljavaju? Ne… Nikada nisu ni bile. Različitost čak spaja, budi znatiželju, u čovjekovoj prirodi je da ide naprijed i otkriva uvijek nove sfere, nova podneblja, običaje, pronalazi nove ideje?
Udaljavaju nas niske strasti. Zavist, prljavi ciljevi, neetičnost, netransparentnost, neznanje… Sve će to slomiti svaku pozitivnu klicu među nama i urušiti bilo kakav temelj.
Zato, koliko god da želimo napredak zajednici, koliko god želimo da nam zemlja bude bolja, uređenija, humanija – prvo moramo raditi na sebi. Raščistiti sa vlastitim neznanjem, ne graditi život i stavove na tračevima i dezinformacijama, ne dozvoliti «crnjacima» da se uvuku u dušu i zagospodare srcem i umom. Čovjek je dio ovog društva, osnovna ćelija, kako smo nekad učili u školi, od nas polazi sve. Odakle nam onda pravo da se žalimo i kritikujemo bilo koga ili bilo šta, a ne činimo ništa da mijenjamo sebe. Odakle nam hrabrost da lažemo da smo bolji nego što jesmo, a djela ne stoje iza nas.
Ovakvi kakvi jesmo veoma smo daleko od bilo kojeg kolektivnog uspjeha. Oni koji nisu u stanju mijenjati sebe, itekako neće uspjeti promijeniti svijet.
Pročitala sam poznatu izreku Madeleine Albright, koja kaže «da postoji posebno mjesto u paklu, rezervisano za žene koje ne pomažu drugim ženama». Šta li je tek pripremljeno za one koje potkopavaju i podmeću noge drugim ženama, ne smijem ni da pomislim…
Kako se možemo promijeniti iznutra?
Kako možemo postati bolji ljudi, neopterećeni bilo čime?
Prvo, moramo raščistiti sa svojim motivima. Zašto uopće radim to što radim, šta mene pokreće? Uvijek sam tako radila na sebi. Razmišljala. Analizirala. I nikad nisam bila dovoljno dobra, da ne bih mogla biti bolja. Oni bolji i uspješniji od mene služili su mi kao uzor i inspiracija, jasan pokazatelj da mogu i više i bolje, a oni koji zaostaju iza mene su uvijek imali moju ruku i koju riječ podrške i prijateljskog savjeta, zasnovanog na vlastitom iskustvu.
Moje je da koračam ka svom cilju, korak po korak, bez žurbe i opterećenja. Nikome ne želim i ne umijem poželjeti zlo.
Tvoje je da radiš na sebi, da pružaš ruku drugima i da učiš od najuspješnijih i najboljih. Oni sigurno imaju jasne smijernice za sve.
Život nikako ne može biti komplikovan i konflikatan, osim ako ti ne nastaviš kao slijepac koračati svijetom.
Izvor: adisatufo.ba