Javnosti je poznata kao novinarka i voditeljica Radio-televizije Republike Srpske, danas odlično može govoriti o godinama iskustva, rada, znanjima koja je usvojila. Da je svaki dan dragocjenost i da je važno učiniti nešto dobro, značajno za zajednicu – motiv je kojim se vodi kroz posao i život. Adriana Basara je novinarka, voditeljica, aktivistica, velika humanitarka i borac za ljudska prava – za prava malih ljudi.
U razgovoru za online platformu Poduzetnice.ba govori o sebi, počecima, uspjesima i ciljevima.
Novinarka, aktivistica, majka četvero djece – kako Vi vidite sebe s obzirom na razne ‘društvene uloge’ koje imate?
Prije svega majka četvoro djece, jer mi je to i najvažnija „uloga“. Ona je i pokretač mojih drugih uloga koje su društvenog karaktera. Kao nako ko se trudi da ukaže na probleme ljudi koji žive na marginama društva, meni je prvenstveno cilj da utičem na stvaranje uslova za bolji život cjelokupnog stanovništva i RS i BiH, jer ako je svima dobro i mojoj djeci i meni će biti dobro. To što sam novinarka mnogo pomaže u tome da budem vidljivija, da imam pristup važnim informacijama, da imam lakši pristup onima koji mogu pomoći ljudima u nevolji.
Koji je Vaš ključni izvor motivacije, što Vas vodi naprijed, s obzirom da imate različita područja interesovanja?
Moja energija je takva da ne mogu mnogo da mirujem. Pokreću me različite stvari od ljubavi najbližih, preko nepravde koje sistem čini drugima do borbe za nečiji život.
Dobitnica ste priznanja „Naj žena XXI veka“ – koliko Vam to znači?
Mnogo zaista. Prvenstveno sam bila iznenađena da sam uopšte ušla u uži izbor za nagradu i ovom prilikom se zahvaljujem svima koji rade u organizaciji ove prestižne nagrade, pogotovo gospođi Slađani Obradović Petrović. Znate, u svom radu, na svim poljima ne očekujem zaista ništa. Ne radim za ličnu korist, ne radim za novac. Radim to jer osjećam to kao svojevrsni zadatak, kao obavezu da pomognem drugima. Jedno “hvala” je veliko kao Univerzum, a kada dobijete ovakvu nagradu i to na području Jugoistočne Evrope, onda je to kruna rada ili višnja na vrhu kolača. To je ujedno i dodatna motivacija, još jedan motor koji me pokreće, ali, istovremeno i obaveza da nastavim da opravdavam povjerenje koje su mi dali dodjeljujući mi nagradu Naj žena XXI vijeka.
Šta po Vama treba imati ‘žena u XXI vijeku’?
Treba imati samopouzdanje, vjeru u sebe da može uraditi sve što sebi zacrta. Da svaki zadatak treba da bude bolji, veći, širi, sadržajniji. Da ne smije da odustane kod prve prepreke, jer će ih biti mnogo, već da te prepreke iskoristi u svoju korist. Treba da ima jasan cilj i stav, ali isto tako treba da zna da je mnogo toga podložno promjenama, čak i stavovi. Treba biti otvorena prema društvu, svijetu uopšte, jer se, samim tim, otvaraju i njene mogućnosti. Treba biti neustrašiva, ali je dozvoljeno, s vremena na vrijeme, sjesti u ugao ringa i dozvoliti drugima da te ohrabre, motivišu, potapšu po leđima, zagrle, poljube… Onda ni nebo nije granica.
Govoreći o poslovnim ženama u društvu koje se i dalje karakteriše kao partrijarhalno – jeste li se Vi u karijeri susretali s rodnim barijerama, ukoliko jeste da li Vas je to zaustavilo?
Sebe prvenstveno ne smatram previše ženstvenom. Jedna sam od onih koja je bila “tatin sin”. I takav mi je i stav. Nastojim da korostim i svoju ženstvenu i onu drugu stranu po potrebi. Mislim da još dobro balansiram. Ne dozvoljavam da neko i pomisli da može da uradi i postigne bilo šta, što ja ne mogu kao žena. Štaviše, smatram da su žene nadmoćnije u većini situacija. Žene u isto vrijeme mogu da obavljaju više zadataka, a to muškarci zaista ne mogu, jer nemaju takvu vrstu pažnje i koncentrisanosti. Mi živimo u društvu punom predrasuda. Nažalost, mnoge žene vjeruju u te predrasude i prihvataju „mjesto“ koje im određuje društvo. Ja ni sama sebi ne mogu da odredim “mjesto” jer je ono iz dana u dan promjenjivo. Iz dana u dan učim, nadograđujem svoje razmišljanje i sposobnosti i mislim da se niko ne bi usudio da meni postavi barijeru.
Vidljivo je da su Vas kroz život vodile vrijednosti poput ljubavi prema djeci, odgovornost prema životu, strast prema poslu i hrabrost u teškim i izazovnim situacijama. Koliko vam ove osobine pomažu odnosno odmažu?
Više pomažu nego odmažu. To što sam majka me razoruža kad dođem u porodicu koja ima bolesno dijete ili koja svojoj brojnoj djeci ne može da pruži najosnovnije. Ranije sam se mnogo više poistovjećivala. Onda sam naučila da to razdvojim i, kao što sam već rekla, to su moji motori pokretači, to je moja motivacija i ja sam vrlo srećna što posjedujem određene osobine i što sam okružena svojom djecom i onima koji me vole. Oni utiču na moje osobine i na moje stavove koji su se do sada, pokazali ispravnim.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?
To što sam se ostvarila kao majka je definitivno najveći uspjeh. To što sam se u toj ulozi ostvarila četiri puta je još veći uspjeh. Kada ih svo četvoro vidim kao samostalne, samosvjesne mlade ljude otvorenih stavova i velikih ideja i ciljeva, to će biti moj najveći uspjeh. S druge strane, ako imalo budem uticala na sistem koji će omogućiti da oni koji žive na marginama života imaju život dostojan čovjeka, smatraću to jednako važnim kao i prethodno navedene uspjehe.
Šta biste poručili našim poduzetnicama, poslovnim ženama i onima koje se još nisu usudile kročiti u biznis?
Vjerujte u sebe. Vjerujte da ste vi baš te koje će promijeniti nešto. Vjerujte da ste vi „odabrane“. Vjerujte da to niko ne može uraditi bolje od vas. I ne odustajte. Prepreke i izazove smatrajte preprekama na trkačkoj stazi. Preskočićete ih.,možda će se neka i srušiti, ali ćete stići do cilja.
Poduzetnice.ba