Vrijeme u kojem se sada nalazimo, je vrijeme pandemije covid_19. Ovo je i vijeme karantina i dana prepunih tjeskobe i negativnih vijesti. Ipak smo odlučili naš prostor ispuniti pozitivnim pričama. Pričaćemo o uspješnim ženama, poduzetnicama koje strpljivo podnose ove dane izolacije; mada malim biznisima, privatnim biznisima koje one vode prijete najveće opasnosti u krizi koja se već sad nazire i na sav glas najavljuje.
Mi ćemo ostati pozitivni, te mada se sve dešava pod parolom «socijanog distanciranja», ne želimo zaustaviti komunikaciju. Komuniciraćemo sada, više nego ikada i barem na taj način održavati veze sa kupcima proizvoda i usluga poduzetnica iz Bosne i Hercegovine.
Emina Šeta Spahić je vlasnica obrta, cvjećare Ema, u sarajevskom naselju Alipašino polje Trg Zavnobiha 34. B faza. Vrijedno radi i gradi vlastiti brend. Cvjećarsku radnju je otvorila još dok je bila djevojka. Sad je udata i majka je jednoj živahnoj slatkoj djevojčici. Motiv i želja za uspjehom su sada još veći. Emina radi svadbene dekoracije, izrađuje fenomenalne bukete, suprug Zlatan joj pomaže u poslu, a i sam radi fantastične fotografije i često na tržište izlaze kao tim.
Posao se polako, ali sigurno razvijao. A onda se desio dan kad se sve “zaledilo” i stalo. Pitali smo Eminu o tome.
- Kakvo je vaše mišljenje o virusu kovid_19?
Vjerujem da će me mnogi osuditi zbog ovog odgovora, ali što više čitam, vjerujem da je skroz druga pozadina iza ovoga i da je ovo na neki način početak kontrole ljudi, našeg novca, oduzimanje osnovnog ljudskog prava na slobodu kretanja. Strah me je naravno, posebno sada jer imamo malo djete i brige su trostruke, kao i zbog posla koji vodimo jer bukvalno je stao od 10.marta ove godine.
- Kretanje je svedeno na minimum. Šta misliti o potpunoj zabrani kretanja osoba ispod 18 i onih preko 65 godina?
Ja shvatam da je Krizni štab pokušao da donese najbolje mjere kako bi zaštitili gradjanje starije dobi i da su pooštrili mjere zbog gradjana koji nisu poštivali odluke, ali zabraniti skroz da se izlazi je ravno ludilu. Ja sam djete rata i znam kako je to sakrivati se, ne mozes se kretati, izlaziti i nismo imali ni K od komfora koji imamo danas, ali smo bili sa drugom djecom pa čak i u šumi, u skloništima.
Djeca danas drugačije podnose ove stvari i ko god misli da neće ovo stanje ostaviti neke posljedice, ostaviće. Mislim da su trebali ostaviti neki period u toku dana da se može izaći, vrlo rado bi otišli sa djetetom u prirodu gdje nema ljudi i gdje možemo malo biti na čistom zraku.
- Kako se ova situacija odrazila na Vaš biznis? Kako se uopće odražava na poslovanje malih biznisa?
Mi živimo u zemlji gdje voditi mali/mikro biznis je bilo teško i prije corone, sad će ovo ostaviti jako velike posljedice jer nema prihoda, a rashodi se samo gomilaju.
Svi su donijeli odluku da se zabrani rad pojedinim privrednim subjektima, smanji kretanje ljudi, a niko nije razmišljao šta ćemo i na koji način prevazići ovu krizu.
Uvoza nema, pa samim tim nema ni cvjeca, nema ni ljudi koji bi to cvijece kupili. Imam nešto malo zaliha cvijeca u saksijama i nesto malo sviježeg, ovog proljetnog iz domaće proizvodnje, ali to je sve sitno da bi se opstalo sa poslom, jer moramo i živjeti, jesti…
Vjerovatno ću morati zalediti status obrta pa nastaviti dalje sa borbom sama, jer ne vjerujem da će nam država išta izaći u susret.
- Kakva je Vaša prognoza, šta je potrebno da bi Vaš biznis opstao? Očekujete li pomoć od države?
Ne znam kome je cilj da se mali biznisi na ovakav način tretiraju i da se dopusti da mali biznisi pomru (na najgrublji način rečeno) jer mali biznisi su ti koji guraju ekonomiju svake zemlje. Znam samo da će mnogi od nas bez obzira na pomoć države ili ne, nastaviti se boriti kao i do sada.
PODUZETNICE.BA