Da posao koji se voli nema granica ni organičenja, te da i poslovne priče mogu da liče na ljubavne, dokaz je Arnela Jasavić, mlada žena iz Sarajeva, koja na najljepši način priča svoju poduzetničku priču.
Završila je fakultet i radila u respektabilnoj kompaniji na rukovodećem radnom mjestu. Odlično je zarađivala, ali njen poduzetnički duh je bio veoma živ i Arnela je odlučila da se edukuje u drugom pravcu. Uvijek je voljela estetiku i spremno je zakoračila u beauty industriju, koja je u cijelom svijetu sve popularnija.
Ulažući mnogo truda, vremena i novca, Arnela je vremenom postala veoma popularna u tehnici nadogradnje trepavica, a mnoge «exspertice» kažu i nabolja u ovoj tehnici, koju je do sada radila samo iz hobija.
A onda se desilo da je hobi postao i posao.
Arnela, kako je sve počelo?
2018. godine sam bila u radnom odnosu u firmi gdje sam pravila jako dobre razultate i na kraju nisam dobila niti pohvalu. Uvidjela sam da u svakom poslu, na svakoj poziciji koliko dobar ili loš bio, uvijek je ishod jedak, uvijek se zna do koje granice ideš i ma koliko dobar bio – iznad toga ne mozeš. Osoba sam koja voli da radi i zarađuje i smatrala sam da nisam dovoljno plaćena i da mogu više. I mogla sma više.
Od malena sam željela baviti se nekom granom iz beauty industrije. Bila sam odlična učenica, te poput svih roditelja i moji su željeli da radim nešto “ozbiljnije”. Tako sam zavrsila kao ekonomista. Međutim 2018. sam slučajno vidjela da se odrzava grupna edukacija za nadogradnju trepavica i odlučila prijaviti se. Zamišljala sam to kao priliku za neku “sitnu” dodatnu zaradu koja bi mozda nadoknadila ovaj dio koji mi je nedostajao. Izdvojila sam veću svotu novca za edukaciju i materijal. Prisustvola istoj i od nas 10 djevojaka, ja sam nekako bila najmanje talentovana, neko ko tu po prvi put ima susret sa nekim tretmanom iz beauty industrije. Nakon edukacije izgubila sam volju. Uvidjela da nije uopće jednostavno kako izgleda i odustala.
Nakon dva mjeseca od edukacije ponovo sam odlučila pokušati. Samostalno sam prosla jos neke online edukacije malo po malo i krenulo je. Pocela sam raditi u svojoj sobi u jednom malom kutku. Kako se počelo širiti tako sam prešla u jednu veću prostoriju u svojoj kući…
Uložili ste mnogo u sebe. Da li je edukacija u beauty industriji zahtijevna i koliko je trajala?
Osoba sam koja voli konstantno da ulaže u znanje i u sebe, bez obzira koliko nešto bilo jednostavno ili zahtijevno. Edukacije za nadogradnju trepavica mogu biti jako iscrpljujuće, neki put znaju trajati 10 do 12 sati, sve do onih koje traju dan, dva ili tri. Bazne edukcijie su otprilike 2-3 dana, dok su sve napredne 1 dan ili par sati. Konkretno moja prva i bazna edukacija je bila u trajanju od dva dana, gdje je prvog dana bila samo teorija i tehnika, a drugi dan susret sa živim modelom. Prvi modeli traju i do 6 sati. Tako da su i moji prvi radovi bili po 5-6 sati.
Majka ste dvije krasne djevojčice, sve ste uspjeli uskladiti jer želite i imate podršku, recite nam nešto o tome?
Da, majka sam dvije kćerke; jedna ima 4 godine, a druga godinu. Kada sam počela raditi imala sam samo stariju kćerku i bilo je vrlo teško, jer je ona imala godinu dana. U tim trenucima moja majka je bila, kao i uvijek do tada, moj veliki oslonac i neko ko je za mene uvijek tu. Iskreno, da nisam imala nju kojoj sam mogla vjerovati i kod koje sam znala da je beba sigurna, ne bih se tako mogla opustiti i težiti ka tome da uspijem u poslu koji sma tada radila. Naravno osoba koja me je “nagovorila” da se ponovo vratim u svijet trepavica i beauty industruje je moj muz kome sam beskrajno zahvalna, jer on je vjerovao da ću uspjeti i kada ja nisam vjerovala u sebe .
Kažu da je žena ženi vuk, ali da može biti i drug. Oboje ste iskusili na svojoj koži? Kad su pokušali da Vam podmetnu nogu, pokrenuli su Vas, zar ne?
Nazalost da, tako je. Ja sam neko ko je u ovom poslu mnogima pomogao. Pa tako i jednoj osobi koja je željela napakostiti i oduzeti ono sto je moje. Ali bezuspješno. Kroz ove skoro tri godine rada stekla sam svoju odanu klijentelu i to su djevojke i žene koje nisu samo tu zbog tretmana već i zbog mene. Nažalost put do otvaranja salona nije bio tako pozitivan, ali na kraju to je jedna od boljih odluka koju sam donijela u posljednjih godinu dana. I “na kraju balade” zahvalna sam osobi koja mi je dala “vjetar” u leđa, pa iako na ružan način, “ubrzala” je put do ostvarenja moga sna.
Odlučiti se na poduzetništvo u vrijeme korone, zvuči izazovno. Vaša priča jeste neobična i zanimljiva, ispričajte nam kako je sve početlo i odkud danas prelijep mali salon ljepote u novom sarajevskom naselju Bulevar.
“Doba korone” možda i jeste vrijeme kada su mnogi zatvorili vrata svojih dugogodisnjih firmi, ali smatram da je i vrijeme kada se treba krenuti ispočetka. Vrijeme koje nas je sve vratilo na “fabričke” postavke i vrijeme koje je i pored mnogo negativnih stvari dalo i nešto pozitivno. Naučili smo usporiti, odmoriti, okrenuti se oko sebe shvatiti ko su i šta su prave vrijednosti. Konkretno meni je pokazalo da: ako nisi sposoban nešto zaraditi sam, bez obzira koliko dobro radiš za neku firmu, možeš ostati bez kore hljeba; tako je mene moj bivši poslodavac ostavio na porodiljskom sa minimalnim primanjima koja čak nisu bila dovoljna da prehranim svoje dijete.
Kako se salon zove i koje sve usluge nudi?
Novootvoreni salon BEAUTY SECRETS je tajne ljepote koju ja stvaram. Trenutno su u ponudi svi tretmani trepavica: uvijanje i nadogradnja, oblikovanje, farbanje i laminaciju obrva, kao i depilacija voskom. Za sada nema ništa drugo, a uskoro se nadam da će u ponudi biti i permanentna šminka.
Radite i edukacije, po tome ste veoma poznati?
Postala sam MBS edukator i jako sam sretna i ponosna zbog toga; Sarađujem sa Smaragdom Jaganjac i njenom MBS akademijom, zvanično sam i njihova edukatorica za nadogradnju trepavica.
Veoma ste mladi, ali se ne bojite živjeti svoj san. Šta je to što biste poručili svojoj generaciji dvadesetosmogodišnjaka?
Hvala Vam na tome, hvala na pozivu i bila mi je čast i zadovoljsvo govoriti za portal Poduzetnice. Poručila bih mladim ženama i djevojkama, da – i kada niko ne vjeruje u njih i kada misle da je kraj i da nema mogućnosti napredovanja – ne prestaju vjerovati u svoje ruke i svoj san, jer ne postoji ništa što se ne može ostvariti ili naučiti. Naravno, postoje oni kojima nešto ide lakše, a nekome teže, mada na kraju puta opet budemo u istoj poziciji. Svaka ulaznica je jako skupa, ali jednom kada pokušate svaki naredni put je lakše. Težite uvijek biti savršene u onome što radite da biste bile dobre, jer svaki početak je težak. Ja želim biti nabolja, ali i vi imate šansu. Budite bolje. takmičimo se u dobrim stvarima i zajedno budimo pobjednici.
PODUZETNICE.BA
