USPJEŠNA PRIČA BH PODUZETNICE MARIJE PERIĆ IZ TOMISLAVGRADA, OBJAVLJENA NA KOSOVU U KNJIZI WOMEN BOOK NA BOSANSKOM I ENGLESKOM JEZIKU
Rođena sam, odrasla i danas živim u malenom gradu Bosne i Hercegovine, Tomislavgradu. Izuzetno mi je drago da je moja priča inspiracija drugima, a posebno sam ponosna jer sam svoju priču stvorila i proširila u regiju i dalje ostavši u svom rodnom mjestu koje je idealno za obiteljski život.
Odrasla sam uz dvije sestre i brata, a roditelji su nam od malena utkali životne vrijednosti koje su me, smatram, danas dovele do svega što imam – da uz puno upornosti, truda i rada možemo postići sve što želimo. Još kao dijete, bila sam izuzetno kreativna i maštovita po pitanju mode, te sam prekrajajući neke komade iz mamine garderobe ostvarivala svoje male modne želje. Kao nešto starija djevojčica organizirala sam različite aktivnosti u sklopu i izvan škole. Uvijek sam imala “svoju viziju nečega” i pokušavala ju ostvariti… Kako su moji roditelji imali trgovinu, cijelo ljeto bih radila i tako zarađivala za svoje luksuze. Kada od malih nogu naučiš raditi, u ostatku života ti to postane normalno. A kada nađeš posao koji voliš, rad ti dođe kao odmor…
Kako sam ja došla do svog današnjeg posla i zvanja?
Nakon završene gimnazije, upisala sam i završila studij ekonomije u Splitu, a nakon toga i doškolovanje u Mostaru koje mi je donijelo zvanje menadžera za odnose s javnošću. Zaposlila sam se u računovodstvu jedne firme. U međuvremenu sam osnovala svoju obitelj, udala se za svog divnog muža, rodila prvo dijete, pa drugo. Presudna godina u mojoj karijeri bila je 2011. Nakon rođenja drugog djeteta, u toku porodiljnog dopusta, moja kreativnost kao da je dodatno procvjetala. Sinula mi je ideja da lokalnoj krojačici odnesem neke komade kože koje sam imala kako bi mi napravila neku unikatnu torbicu po mojim nacrtima (torbice i cipele su mi uvijek bile fetiš). Kada su se te moje ideje s nacrta našle u opipljivom obliku, ja sam bila oduševljena, a moje poznanice još više. Bile su toliko oduševljene da su poželjele takvu tobicu za sebe. Upravo ti silni komplimenti na račun mojih prvih dizajnerskih torbica bili su okidač za pokretanje nečeg višeg.
Vjetar u leđa od strane ženske populacije koja je željela za sebe moj dizaj toliko je zapuhao da sam potražila šnajdericu koja je za mene počela raditi torbice po mojim zamislima. Nakon nekoliko prodanih torbica poznanicama, sljedeći okidač u napretku je bio predstavljanje na društvenim mrežama kako bi se i šira javnost upoznala s mojim torbicama koje sam odlučila nazvati “My Lovely Bag” jer su nastajale s ljubavlju i izgledale su jednako ljupko.
Prvo predstavljanje svog dizajna odradila sam predstavljanem kroz malu foto priču u čijoj glavnoj ulozi su se našle lokalne ljepotice s ljupkim torbicama pod rukom pred objektivom profesionalnog fotografa. Upravo te fotografije su pokrenuli lavinu koja traje i danas. Najednom su svi željeli My Lovely Bag. Upiti su stizali iz minute u minute, danima. Interes je bio toliki da sam uskoro morala zaposliti još šnajderica koje će izrađivati torbice, te djelatnicu koja će samo odgovarati na sve te upite. Dobru komunikaciju s kupcima stavila sam na listu prioriteta ispred koje su mi bili samo zadovoljni kupci. Upravo ovakav odnos prema ženama koje su se zaljubile u moj dizajn bio je moja smjernica u daljnjem oblikovanju posla. I dalje sam nastavila s poslom u računovodstu, jer, prihode od torbica sam ulagala u daljnji napredak brenda, a računovodstvo mi je osiguravalo sredstva za mene. Sve do unazad dvije godine, dok moj brend nije stao na noge, ja sam radila usporedno spomenute poslove računovodstva i dizajniranja. Rad i upornost, ulaganje u kvalitetne i unikatne materijale, nove strojeve, obuke djelatnica… sve to je dovelo do proširenja mog brenda na pet država regije.
Kao svestrana osoba i dalje sam ostala aktivna u društvenim aktivnostima i organizaciji različitih događaja humanitarnog karaktera. Upravo ona razigrana djevojčica s početka priče još uvijek je živa u meni. Sretna sam jer moj posao ne ispunjava samo mene, nego i druge. Sretna sam kada moje djelatnice s ponosom kažu da su dio moje priče. Sretna sam kada me netko zaustavi kako bi mi rekao da mu je moja torbica uljepšala dan. Za svoju misiju sam postavila usrećiti što više žena, i otuda sva moja inspiracija za dizajniranje. 2018. godine dobila sam nagradu za Poduzetništvo koju dodjeljuje Croatian womens network, čije je sjedište u Torontu. Ovo nije bila obična nagrada, meni je posebna jer mi je još jednom potvrdila da samo radom i nesebičnim odnosom prema drugima možemo doći do uspjeha.
Uvijek idem za nečim novim, razigranim, pozitivnim i to je ono na što žene najbolje reagiraju.
Po pitanju inspiracije, moram reći da su putovanja moja velika strast, te putujući, upoznajući nove zemlje i gradove, ljude i način kako žive i dišu stvaram neke nove horizonte koji me neizmjerno motiviraju.
Osim dizajnerice i poslovne žene, vlasnice brenda koji direktno zapošljava više od 20 djelatnica u proizvodnom pogonu te indirektno više od 100 djelatnika koji nastavljeno na ovo rade u sektoru prodaje na 40ak adresa gdje je moguće pronaći naše torbice, meni je ipak najdraža titula majke i supruge. Obitelj je svakako najveće blago koje imam u životu. Karijeru dizajnerice koju sam započela skoro pa usporedno s osnivanjem obitelji, uvijek sam stavljala pod radno vrijeme. Svako popodne, kada iziđem iz ureda, ja sam tek “obična” mama, koja se igra sa svojom djecom, razgovara, kuha im.
PODUZETNICE.BA
