Ako ste se ikada predali i prepustili nekoj aktivnosti u toj mjeri da ste potpuno izgubili pojam o vremenu i ostatku svijeta, osjetili potpunu spontanu radost, samozaborav, a kad ste izašli iz takvog stanja shvatili kako je vrijeme jednostavno proletjelo, najverovatnije ste doživjeli mentalno stanje koje je Mihalj Čiksentmihalji (Mihaly Csikszentmihalyi), psiholog mađarskog porijekla, nazvao flow.
Ovaj, sada čuveni psiholog, šezdesetih godina prošlog vijeka započeo je obimno istraživanje o tome šta ljude čini zaista srećnim.
Otkrio je da novac ne čini ljude srećnim – zapravo, tokom istraživanja pokazalo se da ne postoji razlika u nivou subjektivnog osjećaja sreće između ljudi koji zarađuju 35.000 dolara godišnje i onih koji zarađuju 300.000 dolara i više. Luksuzne materijalne stvari takođe ne igraju bitnu ulogu u nečijem doživljaju sreće.
Čiksentmihalji je otkrio da su ljudi najsrećniji kada se nalaze u stanju flow-a, koje je definisao na slijedeći način:
“Flow je stanje u kome smo u potpunosti obuzeti nekom radnjom, zarad te same radnje. Oslobođeni smo vladavine ega, vrijeme leti, sve što činimo, svaki pokret i misao neizbježno proishode iz prethodnog pokreta i misli. Čitavo naše biće je uključeno, a svoje vještine maksimalno koristimo.“
Iskustvo flow-a može se doživjeti na najrazličitije načine. Neki ga mogu doživjeti baveći se sportom, plesom, trčanjem. Drugi ga mogu doživjeti baveći se slikanjem, crtanjem, pisanjem, plesanjem, pjevanjem…
Čiksentmihalji se godinama bavio ovim fenomenom i sa svojim kolegama sproveo preko 8.000 intervjua koji su obuhvatili ljude različitih profila, od dominikanskih sveštenika, preko šahista, planinara, tenisera, baletskih igrača, slijepih monahinja, himalajskih planinara, do Navaho pastira.
Došao je do zaključka da je flow univerzalno iskustvo, stanje koje nastupa pod veoma posebnim uslovima. Neophodan uslov je da se pred nama nalazi izazov koji stavlja na probu naše vještine i sposobnosti, pri čemu naše vještine i mogućnosti mogu da odgovore na ovaj izazov, tačnije izazov i vještine moraju biti u skladu i na visokom nivou. Oni moraju pomjeriti naše granice.
U slučaju da izazovi prevazilaze naše vještine, možemo osjetiti tjeskobu, a ako vještine prevazilaze izazove, osjećamo dosadu.
Bez obzira na kulturu, nivo obrazovanja ili bilo koji drugi parametar, postoji nekoliko faktora koji su prisutni dok se osoba nalazi u stanju flow-a:
- jasni ciljevi, koji treba da budu izazovni, ali dostižni;
- jaka, potpuna koncentracija i nepodjeljena pažnja prema onome što se čini u datom trenutku, tako da u umu ne ostaje prostora ni za šta drugo;
- aktivnost nas sama po sebi ispunjava zadovoljstvom, a samim tim se ne doživljava kao zahtjevna i teška ili obavezujuća;
- osećaj smirenosti, gubitak svjesti o sebi, a zanimljivo je da je nakon ovakvog iskustva osjećaj samosvijesti i samopouzdanja jači nego ranije;
- iskrivljen osjećaj za vrijeme, gubitak pojma o vremenu zbog usredsređenosti na sadašnji trenutak;
- neposredna povratna informacija – uspjeh i neuspjeh su očigledni (u sportu naročito, sportista uvek zna da li gubi ili pobjeđuje);
- svijest o tome da se zadatak može ostvariti;
- osjećaj lične kontrole nad situacijom i njenim ishodom;
- nedostatak svijesti o fizičkim potrebama;
- potpuna usredsređenost na samu aktivnost.
Djeca koja su doživljavala viši nivo flow-a duže su srećnija i uspešnija su u međuljudskim odnosima, karijeri i školovanju. U jednom istraživanju koje je sproveo Čiksentmihalji učestvovalo je 250 tinejdžera od kojih su neki doživeli visoki nivo flow-a a drugi su doživeli nizak nivo flow-a. Svi su imali zadatak da povremeno daju povratnu informaciju o svojim osjećanjima.
Tinejdžeri koji su slobodno vreme provodili baveći se nekim hobijem, sportom i domaćim zadacima svrstani su u grupu koja je dosegla visoki nivo flow-a. Kod njih je uočen viši nivo samopoštovanja i angažovanosti. Zanimljivo je da su ovi tinejdžeri sami smatrali da se manje zabavljaju od tinejdžera koji su doživljavali niži nivo flow-a, koji se postiže igranjem video-igrica, gledanjem TV programa ili druženjem.
Međutim, ispostavilo se da su djeca koja su doživljavala viši nivo flow-a duže srećnija i uspešnija u međuljudskim odnosima, karijeri i školovanju.
Kada su ga nakon jednog predavanja pitali kako se flow može koristiti u nastavi, Čiksentmihalji je naveo podatke iz istraživanja da je flow nastavnika “zarazan” i da su najbolja predavanja ona u kojima sam predavač uživa u lekciji koju predaje ili ona tokom kojih uživa u sposobnosti da prenese svoje znanje đacima i komunicira sa njima tokom predavanja.
Često kada su u istraživanjima pitali đake šta je to bilo drugačije tokom njihovog školovanja, odgovorili bi:
“Ludi nastavnik, koji bi stajao pred tablom i pričao o matematici kao da je nešto prelijepo, važno i ima smisla.”
Kada je entuzijazam predavača u vezi sa onim što predaje iskren i kada se na pravi način iskaže, on postaje zarazan, prenosi se na đake, podstičući ih da učestvuju, produbljujući proces učenja i motivišući njihovo dugoročno interesovanje za taj predmet. Na taj način učenje se pretvara u zanimljiv izazov, tokom kojeg su đaci koncentrisani i udubljeni i mogu osjetiti potpunu radost, dok se osećaj za vrijeme sasvim gubi, a samo učenje postaje nalik dječijoj igri u kojoj je djete potpuno obuzeto igrom, poput slikara koji je srećan dok slika u naletu inspiracije ili plesača koji u zanosu pleše, zaboravljajući na vrijeme, mjesto i radoznale posmatrače.
“Kada radite ili mislite ili osjećate nešto, činite to sa strašću. Neka dolazi iz vašeg srca. Radite to srcem i dušom. I dok to radite, osjetićete rijeku energije kako lako teče kroz vas, a posebno kroz cijeli vaš život. Život na taj način ima mnogo više smisla.” (Endži Karan)
Citati o čarobnoj obuzetosti ili stanju flow-a
Ukoliko ste zainteresovani za nešto, usredsredićete se na to, a ukoliko posvetite pažnju bilo čemu, velika je vjerovatnoća da ćete postati zainteresovani za to. Mnoge stvari koje smatramo zanimljivim nisu to po svojoj prirodi, nego to postanu zato što smo se potrudili da obratimo pažnju na njih. (Mihail Čiksentmihalji – Finding Flow: the Psychology of Engagement With Everyday Life)
Da bi pobjedili stanja anksioznosti i depresivnosti, tako uobičajena za savremeni život, pojedinci moraju da se osamostale u odnosu na socijalno okruženje u toj meri da postanu nezavisni od nagrada ili kazni tog okruženja. Da bi postigla takvu nezavisnost, svaka osoba mora da ovlada vještinom samonagrađivanja. Mora da razvije sposobnost da pronađe uživanje i svrhu nezavisno od spoljnih okolnosti. (Mihail Čiksentmihalji – Flow: The Psychology of Optimal Experience)
Uživanje se postiže na granici između dosade i anksioznosti, kada su izazovi u finoj ravnoteži sa sposobnošću osobe da djeluje. (Mihail Čiksentmihalji)
Naše Ja se zapravo proširuje i učvršćuje kroz čin samozaborava. (Mihail Čiksentmihalji)
Za razliku od uobičajenog uvjerenja, trenuci poput ovih, najbolji trenuci naših života, nisu pasivni, receptivni, opušteni trenuci – mada takvi trenuci znaju da donesu uživanje – ako smo naporno radili da bismo ih ostvarili. Najbolji trenuci nastaju kada se tijelo i um jedne osobe protegnu do svojih granica u voljnom naporu da ostvare nešto vrijedno i naporno. Optimalno iskustvo je stoga nešto o čemu sami odlučujemo. Za djete, to može biti postavljanje drhtavim prstima poslednjeg bloka kockica na toranj koji je izgradilo, viši od bilo kojeg do tada; za plivača to može biti pokušaj da prevaziđe sopstveni rekord; za violinistu ovladavanje izuzetno teškom muzičkom particijom. Za svaku osobu postoji hiljade mogućnosti, izazova kojima će prevazići i proširiti sebe. (Mihail Čiksentmihalji, Flow: The Psychology of Optimal Experience)
Jedini način da promjenu učinite smisaonom je da uronite u nju, da se krećete s njom i pridružite se plesu (Alan W.Watts)
Rijeka je svuda (Herman Hesse, Siddhartha)
Ako imate dobru ideju, iskoristite je tako da postignete nešto, ali i napravite prostora za nove ideje koje će tek pristići. (Ming-Dao Deng, Everyday Tao: Living with Balance and Harmony)
Nemoguće je uživati bilo u teniskom meču, knjizi ili razgovoru ukoliko svoju pažnju ne usredsredimo u potpunosti na tu aktivnost. (Mihail Čiksentmihalji)
Kada uspostavimo ravnotežu između izazova i aktivnosti i naših sposobnosti, kada je ritam tog rada u skladu sa našim pulsom, kada znamo da je ono što činimo bitno, može nas potpuno obuzeti ta obaveza. To je stanje sreće.(Martha Beck, lajf kouč)
Marija Huber
