Ivana Galić, od najranije dobi pokazivala je izuzetan umjetnički, a posebno muzički talenat. Ne misleći o pjevanju kao pozivu ipak je sudbina htjela da svoj život posveti muzici i posebno glasu kao instrumentu. Svoja prva ozbiljnija pjevačka iskustva stjecala je pjevajući u horu kao solistkinja, a zatim se počela školovati u klasi koncertne umjetnice Rahilke Burzevske koja je prepoznala Ivanin specifičnan vokal, te prema Ivaninim riječima „potakla me da se razvijam u svim glazbenim smjerovima, ne sputavajući moju kreativnost, ljubav spram popularne glazbe i raznih žanrova. Dapače, pustila je da me priroda vodi“. 2002. godine Ivana je položila audiciju na poznatom londonskom Kraljevskom koledžu (Royal College of Music) kao stipendist nekoliko zaklada te magistrirala Vocal Performance 2005, ali, kako kaže bez ogromne financijske i emotivne pomoći svoje majke Saške teško bi to bilo ostvarivo.
Ivana danas jedna je od onih rijetkih vokalistica i stručnih vokalnih pedagoga koje vješto kombiniraju sve pjevačke tehnike, klasičnu i belting tehnike (tehnike popularnih žanrova i mjuzikla) te uspješno koketira raznim glazbenim žanrovima. Stručnost i znanje pored prirodnog talenta neophodni su za istinsko vokalno umijeće, smatra Ivana. „Od malena sam otkrivala vlastite glasovne mogućnosti. Znala sam da mi trebaju određene tehničke vještine kako bih izrazila emocije na određeni način. Isto tako važna mi je nota teatralnosti.“
Od 2000. do 2012. Ivana se uglavnom bavila klasičnom muzikom. Nastupala je više puta u mnogim koncertnim dvoranama u Hrvatskoj i inostranstvu te bila i finalist nekih od međunarodnih natjecanja. Od 2009-2012(14) vodila je glazbeno udruženje s pijanistom Ivanom Pernickim. Pokrenuli su koncerte u zagrebačkim gornjogradskim galerijama, organizirali nekoliko sponzoriranih festivala, a Ivana je vodila i nekoliko manifestacija poput Music i Media Festival na zagrebačkom velesajmu, Retrodrom ispred Kave Tave na Britancu itd. Neko vrijeme ponovno boravi vani, a po povratku 2013.godine upoznaje gitaristu Darka Horvata s kojim započinje saradnju, a surađuje i sa drugima glazbenicima. Povratak popularnoj muzici okreće joj karijeru, kako Ivana kaže u pravom smjeru. „Vratila sam se svojoj istinskoj ljubavi“. kaže.
„I tako je krenulo, pomalo. Od manjih gaža, raznih evenata, do koncerata, gostovanja, medijskih pojavljivanja, nagrada. Osvojili smo nekoliko prvih nagrada na međunarodnim natjecanjima u Americi u žanru gospel bluesa tradicionalne pjesme, folka. Nastupali u Sternu u Carnegie Hallu dobila priznanje za gospel – Woman of Excellence International Gospel Artist Award, Atlanta. Gostovali u nekim europskim zemaljama, Americi i Africi.
“Od 2014. surađujemo intenzivnije s dirigenticom Ivom Juras koja je pronašavši inspiraciju u mom vokalu raspisala predivan aranžman za solo i zbor skladbe Amazing grace. Aranžman je postao popularan da ga je već nekoliko zborova sa raznih kontinenata izvelo, a bila je obavezna natjecateljska skladba na međunarodnom natjecanju zborova istočne Afrike. Iva je dobila poziv da žirira natjecanju 2017. i 2018. a na njezinu inicijativu pozvani smo da održimo seminare iz solo pjevanja te gitare. Inspiraciji nema kraja te smo iste godine složili program afričkih tradicionalnih pjesama i crnačkog gospela pod nazivom Black music u suradnji sa akadmeskim zborom Vladimir Prelog, bubnjarima i bendom.“
U uvodu smo spomenuli Vaš mukotrpan proboj pod svjetla pozornice. Nije Vam bilo lako.
Stvar je to izbora. Rekla sam sebi ukoliko ću se baviti pjevanjem onda ću uložiti vrijeme u školovanje, učenje, psihički rast, stjecati iskustva na manjim angažmanima, a također dipomirala sam i drugi fakultet prije akademije. Isto tako studirala sam vani i nisam se kretala u ovdašnjim glazbenim krugovima. Hoću reći, u početku moja poznanstva nisu velika, ali dolazi do toga da se susrećemo pomalo sa ljudima koji su ključni i koji se očito moraju susresti s vremenom. Vodim zasebni put, imala sam sreće sa profesionalnim školovanjem i sve što sam postigla, postigla sam sama. Odabrala sam umjetnost, a svi znamo da je to teži i duži al’ trajniji put. Ali stojim iza svega što radim i sama odgovoram za sebe.
Vaše glazbena naobrazba je impresivna, no vjerojatno ste jedna od rijetkih u svijetu koja se specijalizirala za posebne izvedbe između klasike i popa?
Jedna sam od onih vokala koja je zadržala prirodni ton i nakon klasične edukacije.Odnosno, lako se prebacujem iz klasičnog tona u govornodominantni izričaj. Iskoristila sam sve svoje vokalne talente i njegovala vokalne kvalitete. Na temelju vlastitih mogućnosti, osobnih saznanja i stručne edukacije te dodatnog usavršavanja iz popularnih žanrova i mjuzikla stvorila sam svoju metodu poduke. Na taj način podučavam svoje učenike.
Niste konformist i ne tražite instant pozornost. Ne povlačite nikog za rukav niti tražite niti očekujete takvo što.
Ne vjerujem u uspijeh preko noći. Pjevanje kao i svaki instrument zahtjeva dugoročno ulaganje, odricanje i školovanje ukoliko želite postati vrhunski izvođač pod pretpostavkom da imate potencijal i predispozicije. Mnogi godinama čekaju na svojih 5 minuta. Ostvarila sam nekoliko za nas vrijednih uspjeh. Imala sam priliku nastupati u Carengie Hallu, dobila sam neka priznanja za ono što radim. Ne donose novčana bogatstva al’ hrani dušu i motivira, i otvara nam neka nova vrata u daljnje podvige.
Napomenuli smo da ste svestrana glazbenica. U kojoj glazbi se najbolje ”osjećate”?
Koketiram s mnogim žanrovima i stilovima u kojima se osjećam dobro. Volim se okušati u raznoj tradicionlanoj svjetskoj glazbi. Posljednje vrijeme fokus mi je na afričkoj tradicionalnoj pjesmi, pjevala sam i na arapskom (suradnja sa američko-sirijskim pijanistom i kompozitorom Malekom Jandaliem). U klasičnoj fazi njegovala sam koncertnu glazbu, posebice engleski, španjolski, francuski repertoar. Danas najviše njegujem američke izvorne žanrove i anglosaksonsku glazbu, te afričku glazbu. U pripremi su latinoamerička tradicijska glazba, te razni tradicijski program za jednu suradnju sa argentinskim orkestrom.
Puno nastupate. To je neosporno potvrda Vaše kvalitete. Kako uspijevate sve to povezati i održati jednako uspješne koncerte?
I to je stvar izbora i odluka. U početku smo svirali više manjih gaža, a onda kad smo isprofilirali koncertne programe odlučili smo ići isključivo u tom smjeru i ciljati na koncerte više umjetničke vrijednosti. Važno je kako se predstavljate publici i ispuniti njihova očekivanja na koja apsolutno imaju pravo. Rasporedili smo si vrijeme za koncerte, vokalne radionice, Darkove predstave sa kazalištem teatrom Tirena, gostovanja. Ukoliko želite biti konzistentni izvođač, treba raspodijeliti energiju. Ima perioda kad nastupamo više al onda nakon toga uzimamo malu pauzu za odmor i rad na novim stvarima.
Možete li izdvojiti nekoliko koncerata koji su Vama bili posebni i ostali u sjećanju?
Pjevala sam na mnogo mjesta, raznim crkvama i koncertnim dvoranama, i kao klasičar i danas. HaGeZe je poseban, mala dvorana Lisinski, ne smijem izostaviti Stern Carnegie Hall u New Yorku, poseban doživljaj. Koncerti u Londonu, Norveškoj, Njemačkoj.. Izdvojila bih i nastupe u mlađim danima kao solist ili zborist. Neki ti koncerti ostanu u sjećanju zbog prostora, neki zbog publike. U posljednje vrijeme koncerti gospel glazbe na prepunom Bundeku, standing ovationu Town Hall u Birmighamu pred afroameričkom publikom, nastupi sa svojim sastavom SoulBeatom koji su iza i pred nama … Zapravo, shvatila sam da uopće nije važno gdje nastupate nego kakva se sinergija stvori sa publikom. To je ono što koncert čini koncertom.
PODUZETNICE.BA