Restauriramo stari namještaj, planiramo, rintamo, žuljamo, farbamo i jako smo zadovoljni– poruka je mladog para iz Prijedora. Maja Ivanović i Srđan Radić započeli su biznis pod nazivom Woody namještaj.
- Otkuda ideja za restauraciju starog namještaja? Kako je počela ova poduzetnička priča?
Ideja mi se motala po glavi unazad par godina iz proste činjenice da nemam posao ni sigurnost i da je najbolje dati posao sam sebi. Razmišljajući o tom šta bih uopšte mogla da radim da mi brzo ne dosadi, a da se isplati, jer šta god da radite, morate da date sve od sebe, a da biste dali sve od sebe, morate da volite to što radite, došla sam nekako na to da bi restauriranje namještaja moglo da bude nešto u čemu bih opstala. Namještaj je nešto što nas uvijek okružuje i razlog da li će neki dom biti udoban i topao. Namještaj je potreba, funkcionalan je, ali može da bude i često jeste komad umjetnosti, odraz mode i ukusa. Momak i ja smo proveli mjesece gledajući emisije o uređenju kuća, baš ove godine za vrijeme izolacije i zaključavanja u kuće, i ideja i davna želja je opet oživjela. Bilo je vrijeme da se ostvari.
- Kako izgleda jedan radni dan restauratora i restauratorice? U kojem prostoru pravite remek djela od namještaja?
2Naš dan uvijek izgleda užurbano jer imamo dosta obaveza, ali uvijek se veselimo kad idemo da farbamo, šmirglamo, popravljamo i ostalo. Uz sve životne brige, rad na namještaju, iako fizički umara, psihički jako prija jer u tom trenutku ne razmišljate ni o čemu drugom. Tek na kraju je emotivno i duhovno ispunjenje vidjeti rezultat. Ima puno smisla iz više razloga. Tim predmetom ćemo uljapšeti nečiji dom. Namještaj restauriramo u garaži porodične kuće. Alat smo posudili od mog oca. Dosta stvari sam naučila od Srđana što se tiče tehnika rada.
- Koja znanja i vještine su potrebne za vašu djelatnost? Da li ste biznis povezali sa formalnim obrazovanjem ili ste daleko od stručnog zvanja?
Ja sam po zanimanju profesorica srpskog i italijanskog jezika i književnosti, većinu vremena nezaposlena, a Srđan je građevinski tehničar i radi kao konobar. Dakle, veze nemamo s ovim što radimo. Za ovu vrstu djelatnosti, s tim da smo mi još uvijek amateri, najpotrebnija je kreativnost. Vještina i želja da se uči su takođe jako bitni. Kad vas nešto jako zanima, vi ćete naći način da saznate što više o tome i da savladate sve novo, i hrabrost da se upustite u to. Ne kažu džabe da je najvažnije shvatiti šta želiš, i najteže.
- Ko su vaši kupci? Šta ih najviše privlači? Da li su kreativni u narudžbama ili to prepuštaju vama?
Mi smo prve kupce našli u poznanicima i takva vrsta saradnje je jako bliska i topla. Lično više volim da radim na namještaju koji je već namijenjen nekome jer je to posebna vrsta inspiracije. Jedna od naših prvih mušterija je i moja mama, što mi je posebno drago jer na taj način mogu da vidim namještaj koji smo napravili kad hoću. Naši kupci su posebni ljudi koji ne žele ono što je konvencionalno, već žele nešto unikatno i drugačije. Ono što nismo očekivali i o čemu nismo razmišljali su ljudi koji se javljaju da im restauriramo njihov stari namještaj kojem žele da udahnu novi život. To kažem jer je naš prvobitni plan bio da kupujemo polovan namještaj, restauriramo i prodamo, međutim, ovo nam je čak mnogo zanimljivije i inspirativnije. Inače, svaka restauracija nam je draga i interesantna.
- Šta je bila otežavajuća okolnost u pokretanju vlastitog biznisa i kako ste je prevazišli? Koju poruku šaljete poduzetnicima/ama?
Otežavajuća okolnost, kao kod bilo kog posla, je početni kapital. Morali smo da se zadužimo da bismo uopšte pokrenuli išta. Nismo nerealni pa ni ne očekujemo previše. Jako smo strpljivi i idemo korak po korak. Iskreno, ne razmišljamo puno unaprijed i ne znamo kad i da li će nam se ovo sve isplatiti. Ono što bih mogla da poručim mladim preduzetnicima i preduzetnicama je da je najvažnije, kao što sam spomenula, shvatiti šta nas to stvarno zanima i u čemu možemo da opstanemo, a da brzo ne izgorimo. Tek onda kad znate da ste našli nešto što volite, u čemu uživate i za šta ste spremni da žrtvujete svoju energiju, vrijeme i novac, sve otežavajuće okolnosti su olakšane. Uz to, treba puno strpljenja i realnih očekivanja.
Tekst pripremila: Nejra Džananović
PODUZETNICE.BA