Jedan od prvih umjetničkih fotografa, Ansel Adams, je rekao: ,,Fotografija je više od medija za komunikaciju činjeničnog ideja. To je kreativna umjetnost.“ Novinari nerijetko spajaju novinarstvo i fotografiju kao način prijenosa informacija. Međutim, vrlo brzo se i zaljube u njenu moć i jačinu te se poneki odlučuju i fotografisati iz užitka.
Mladen Topić, rođen u Bugojnu, a nastanjen na adresi u Prozoru-Rami, magistar je novinarstva i bavi se fotografijom. Njegov rad možete pogledati na Facebook stranici.
- Danas je fotografisanje dodatna poslovna prilika. Sve veći broj ljudi se odlučuje baviti fotografijom, bilo da imaju ili nemaju vještine za taj posao. Šta izdvaja dobrog fotografa u masi drugih?
Kada je u pitanju fotografija, mislim da je jasno da je u srži bavljenja fotografijom, pa kao i poslom uvijek i prije svega fotografija. Naravno, ukusi su različiti i različiti ljude vole različite fotografije, ali mislim da se kvaliteta uvijek prepozna. Dobar fotograf se od drugih može izdvojiti isključivo svojim stilom, koji obično gradi i do kojeg dolazi godinama. Kod nas se danas fotografijom bavi jako veliki broj ljudi, ali na prste jedne ruke se mogu nabrojati fotografi čiji je rad unikatan. Obično je to trnovit put pronalaska izričaja u koji će se zaljubiti sam autor, a nakon njega i publika. Također, konstantnim radom fotograf će vremenom sve više uočavati zanimljivosti i detalje koje drugi ne uočavaju i ponuditi foto-priče koje će kod drugih probuditi emocije, što je za fotografa najveća nagrada.
- Kažu da je ljepota u oku posmatrača. U kojim fotografijama najviše vidiš ljepote? Da li su to pejzaži, mrtva priroda i/ili portreti?
Zapravo se toga kao fotograf najviše i bojim, da fotografije koje pravim budu samo i isključivo lijepe. To je konstantna borba, moja, a kako vidim i drugih fotografa. Puno je fotografija koje su samo lijepe, ali ne ostavljaju prostor da se o njima raspravlja ili govori, ne fasciniraju pričom ili porukom. Živimo u prekrasnoj zemlji i naši pejzaži su prepuni lijepoga, gdje god da fotografiju napravite. Ipak, osobno su mi najljepše fotografije s ljudima, portreti gdje na licima osoba možemo iščitati neke emocije, fotografije osoba u prirodi ili čak u studiju prilikom fotografiranja povodom monografije o tradicionalnim tetovažama.
- Na tvojoj Facebook stranici Mladen Topić Photography možemo pogledati razne bosanskohercegovačke ljepote. Tokom epidemije COVID_19, građani slobodno vrijeme provode na destinacijama unutar zemlje. Koju bi nam destinaciju predložio i zbog čega?
Previše je lokacija koje zaslužuju biti predložene, ako baš moram to je svakako vidikovac Zahum u Prozoru-Rami, s kojeg možete uživati u pogledu na Ramsko jezero, koje je tijekom pandemije bila česta i omiljena destinacija. Posjeta Franjevačkom samostanu Šćit također može biti zanimljivo iskustvo, gdje bih izdvojio stalnu muzejsku postavku kroz koju možete upoznati ramski kraj, bilo da se radi o predmetima, alatima, biljnim i životinjskim vrstama itd. Preporuka je također i popiti kavu uz pogled na Kamenu ćupriju u Konjicu, nakon čega možete posjetiti Boračko jezero, mali prirodni biser smješten u naručju Prenja. Nadalje, uz Neretvu se smjestilo jedno od najljepših naselja u Hercegovini. U malenim kaldrmama Počitelja svatko treba jednom zalutati, kao i podno Počiteljske utvrde dočekati zalazak sunca. Ukoliko vas put nanese u Zapadnu Hercegovinu, dobro poznate lokacije su vodopadi Kravice, Koćuše i Čeveljuše. Svakako je dobra preporuka i planinarenje manje zahtjevom stazom do Hajdučkih vrata, dobro poznate lokacije u Hercegovini, uz koju vežemo dosta legendi o Hajdučkoj družini na tom području. Zadnja preporuka su Goranci kod Mostara, kao i područje podno planine Cincar kod Livna. Ove dvije lokacije su poznato stanište bosanskih brdskih konja, za koje često u šali kažem da imaju iznimno terapeutski učinak na svakog posjetitelja. J
- Fotografi, zbog zarade, fotografišu vjenčanja, rođendane i druge događaje. Uspijevaš li zaraditi od fotografije u Bosni i Hercegovini? Koliko to može bitiunosan posao? Koja to vrsta fotografije donosi najveću zaradu?
Ukoliko se posvetite tome i odlučite baviti se fotografijom poslovno, zarada je prilično dobra. No, u svemu tome treba pokušati sačuvati svoj stil i ono po čemu su vaše fotografije poznate. U krajnjem slučaju, ljudi bi vas trebali angažirati upravo zbog toga, jer im se sviđaju vaše fotografije. Osobno fotografiram manje i intimnije događaje kao što su sudbena vjenčanja i krštenja. To je odlična prilika za svakog fotografa da učite o sebi, o drugima, o poslovanju i komunikaciji. S vremenom shvatite da se morate baviti stvarima kao što je vizit karta, ali i usvajati znanja o digitalnom marketingu, biti prisutan na društvenim mrežama i internet prostoru općenito.
Vjenčanja zahtjevaju nešto veću produkciju i suradnju s drugim fotografima, a čemu trenutno ne naginjem. Također zbog obimnosti posla fotografi se udružuju i na taj način su u mogućnosti kreirati ponudu koja uključuje doslovno sve što je u trendu i što mladenci traže. Takve suradnje su normalne, danas je cijeli internet jedan networkingi klijentu su svuda oko vas, a svoje fotografije samo trebate strateški usmjeriti. Mislim da je zarada tu najveća, a drugo područje na kojem je dobro baviti se fotografijom jest turizam. Ukoliko razne tvrtke i turističke zajednice cijene i shvaćaju ozbiljan rad fotografa i odluče se angažirati ih, to je svakako win-winsituacija.
- Da li si i od kojih bosansko-hercegovačkih umjetnika učio o fotografiji? Koji je najvrijedniji savjet koji si dobio?
Moram priznati da nisam imao priliku i čast dobiti savjete od nekih bh. Fotografa. Kada je u pitanju tehnički dio, apsolutno sam samouk. Fotografije su u početku bile katastrofalne i put napretka je bio dosta dug, ali mislim da je to jedno iznimno i vrijedno iskustvo. Danas nakon dosta godina, postoje fotografije kojima sam čak i zadovoljan. Naravno, praćenje rada drugih fotografa uvijek je i način učenja. Pored nezaobilaznog Šagolja, neke od najdražih fotografija koje sam vidio napravio je Milomir Kovačević. Treba imati na umu da su neke najzanimljivije i najznačajnije fotografije nažalost napravljene u vrijeme rata, a najčešće su nam ipak servirane fotografije stranih fotoreportera Lowe-a, Knifera, Larme, Nozolina, Peressa, Boulata, Haviva itd. Posebno sam bio fasciniran djelima Ron Haviva i samom idejom da je u takvim situacijama fotoaparat tvoje jedino oružje i da si odlučio napustiti toplinu doma ili redakcije, da bi u stranoj zemlji pratio ratna događanja i svaki dan riskirao vlastiti život. Ime koje bih još istaknuo, a potaknulo me na proučavanje i bavljenje fotografijom je Henri Cartier-Bresson, od kojeg se može puno naučiti o trenucima, ali i o čekanju i shvaćanju da vam je potrebno iskustvo da se nađete na pravom mjestu u pravo vrijeme.
- Gdje pronalaziš inspiraciju za fotografiju?
Prostor na kojem živim najveća je inspiracija za fotografiju, a onda i sve što on obuhvaća. Inspiracija je nevjerojatna i često netaknuta priroda, ispiracija su ljudi, ono što rade i čime se bave. Život koji smo živjeli ranije, tradicija koje se još uvijek držimo, ali i sve ono što smo napustili kroz godine iza nas, a želim da ostane zabilježeno.
Razgovor vodila: Nejra Džananović
Foto by Mladen Topić
PODUZETNICE.BA