Razgovarali smo s Petrom Žabčić, akademskom slikaricom koja je slikarska platna odlučila zamijeniti drvenima, točnije stvarati svoju viziju svijeta na podlozi prekrasnog nakita koji priča jednu zanimljivu priču i nikoga ne ostavlja ravnodušnima. Od nedavno je možete posjetiti u njenoj galeriji, u Medulićevoj 6 i postati akteri njene kreativne oaze. Idemo upoznati Petru!
Kada si otkrila da imaš talenta i kreativnosti i da se želiš baviti umjetničkim poslom?
Crtala sam oduvijek, od malih nogu. Imala sam uvijek sa sobom svoju Zagi tekicu i crtala bih gdje god bi bila. Mislim da sam već s 3 godine počela blebetati kako ću jednog dana biti slikarica, ne znam koliko su me ozbiljno shvatili, ali eto 29 godina kasnije još uvijek slikam.
Koje motive najčešće izrađuješ u sklopu linije nakita i postoji li neka priča iza toga?
Najčešće radim životinje, a među njima nekako mačke. Životinje me najviše inspiriraju jer ostavljaju dosta prostora kreativnoj slobodi, a mačke su mi bile prvi motiv pa su nekako i ostale sve do danas. Životinje, pogotovo napravljene na šaljiv način vesele ljude, a i mene. Sve oko nas je sivo pa zašto ne uvesti malo veselja?
Po čemu bi rekla da je tvoj nakit poseban, ima li nešto što bi voljela istaknuti u procesu inspiracije, korištenja samih materijala?
Inspiracija dolazi u najneočekivanijim trenucima, na putu do kuhinje ili kada bih trebala spavati u neko gluho doba noći. Samo se stvaraju slike u glavi i onda ih imaš potrebu prevesti na papir, ili drvo u mom slučaju. Kao misli koje dolutaju i odlutaju. Materijal i tehnika je jedan veliki čušpajz. Od suhih pastela, akrila, bojica, nalivpera, do lijepljenja, kaširanja, svašta kombiniram.
Danas imaš već i svoju galeriju, koja se nedavno otvorila, kako je tekao proces od samih početaka do otvaranja svog pravog ateljea?
Krenulo je s malim sajmom u Karlovcu prije nekih 8, 9 godina, više ni sama ne znam. To je bila mala kolekcija s kojom sam ustvari razbijala rutinu na Pašmanu i crtkarala i mijesila das masu gledajući u more. Ljudi su super reagirali pa se sve to nekako razvilo, a s vremenom sam prešla i na drvo kao materijal s kojim radim, radi kvalitete, otpornosti, a i ozbiljnosti pristupa. Kroz godine rada na sajmovima i Facebooku, došla sam i do toga da prije 4 godine otvorim svoj handmade dućan „Zeleni slon“, no želja mi je uvijek bila imati svoj atelje i eto ga napokon u Medulićevoj 6. Uglavnom, dug i naporan put, ali sve se može kad se hoće.
Koji umjetnici su ti najveća inspiracija? Kojim umjetnicima se diviš/cijeniš njihov rad?
Najviše se divim Christianu Schloeu, Daveu Mckeanu, Zdzislawu Beksinskiu, Terryu Fanu, plus filmska umjetnost je veliki dio mog srca.
Možeš li navesti neke zanimljive sajmove, buvljake na kojima si sudjelovala i koje svoje komade nakita bi istaknula kao favorite među mušterijama?
Meni najdraži je zagrebačka Kištra, nekako smo zajedno od početka i svi tamo su mi jako dragi. Ali vrijedi posjetiti svaki mali handmade buvljak jer skrivaju svakakva čudesa. A kao favorit među ljudima su mačke i kitovi. I viseći “ljudovi” u šarenim gaćama.
Jel bilo nekih neobičnih narudžbi, upita ili nekih zgodnih priča?
Naravno, al’ te zgode ostaju između mene i mojih kupaca. Zapravo jako volim taj slobodni prijateljski odnos koji imam s ljudima i svi su mi nekako jako dragi, to mi je vjerojatno najdraži dio u poslu koji radim, način komunikacije. Drago mi je da mogu reći da sam na takav način dogurala do ovdje gdje jesam jer sam ovdje radi svih tih divnih ljudi koji već godinama ulažu u moj rad.
Što smatraš da je potrebno kako bi danas neki mladi umjetnik postao uspješan i živio samo od svog rada?
Svi su mi govorili kako će teško biti preživjeti s mojim školama, u granama umjetnosti. “Kakvu ćeš budućnost imati sa slikarstvom na likovnoj akademiji?” Niti u jednom poslu nije lako uspjeti danas u Hrvatskoj, ali treba riskirati i puno raditi na svom cilju. Trud, rad i ne odustajati.
Pripremaš neka iznenađenja za svoje fanove, neke novosti?
Svako godišnje doba trudim se smisliti neku novu kolekciju. Trenutno su mi u pripremi nove ogrlice u obliku jednoroga, slonova, debelih mačaka i simpatičnih čudovišta. Dobrodošli ste u moj atelje 🙂
Razgovarala: Marinela Stjelja
Izvor: collage.hr