Statistički pokazatelji u Bosni i Hercegovini pokazuju da svaki treći zaposlenik radi „na crno“, odnosno više je od 240.000 zaposlenih koji nisu prijavljeni na obavezno osiguranje.
Zbog izuzetno visokog udjela rada na crno u ukupnoj zaposlenosti, procjenjuje se da budžeti u BiH godišnje gube oko 250 miliona KM.
Držeći radnike na crno, poslodavci krše zakon. Pitanje je da li ih podržati ili ne, jer po mišljenju nekih, a i ja sam takvog mišljenja, što manje novca imamo u budžetima države, to manje novca ima za preskupi državni aparat i korupciju!
Jedino rješenje za ovaj problem jeste da se smanje veliki porezi i doprinosi koji su najveći teret poslodavaca. Njemačka, država koja je u svemu razvijenija od Bosne i Hercegovine, ima manje poreze na doprinose od BiH i naravno mnogo manje radnika „na crno“. Najbolja fiskalna (poreska) politika je što manji porezi i doprinosi, a što više poreskih obveznika.
Pretpostavka je da bi se prijavljivanjem većeg broja radnika, a smanjivanjem poreskih opterećenja mogao isti novac prikupljati kao i sada, ili čak i veći, a veći broj radnika i njihovih porodica bi bio zdravstveno osiguran. Država bi tako rješila mnoge socijalne i ekonomkske probleme, a prije svega smanjila nezaposlenost i zaustavila negativan trend iseljavanja mladih u treće zemlje.
Iako je ovo jedna od stvari koje službe za zapošljavanje u BiH konstantno predlažu vladama, još niko nije pokrenuo proceduru da se napravi jedna ozbiljna analiza.
Za problem rada „na crno“ ne možemo kriviti poslodavce ili zaposlenike, kriv je sistem i pogrešne politike vlada na svim razinama u BiH koje još i motivišu rad „na crno“ i tolerišu ga radi očuvanja socijalnog mira, to jest radi očuvanja svojih pozicija na vlasti, jer u Bosni i Hercegovini, nepisano pravilo je, sve dok vlasti imaju dovoljno novca za svoje potrebe ostali mogu raditi šta hoće.
U BiH trenutno oko 23% radnika radi na crno, a povećanje ekonomske krize, otkazi i sve teža materijalna situacija doprinose povećanju ovog procenta, slažu se stručnjaci iz oblasti rada i ekonomije. Međunarodna organizacija za rad nedavno je upozorila da je rad na crno u porastu u svim zemljama jugoistočne Evrope i da je u BiH porastao sa 20 na 23 odsto.
U udruženjima poslodavaca priznaju da je rad na crno uzeo maha i za to krive i prevelika poreska opterećenja i nedovoljan rad inspekcijski organa.
Poslodavci koji uredno prijavljuju svoje radnike i plaćaju poreze u jako teškom su položaju i vrlo često dolaze u stečaj ili su prinuđeni na likvidaciju, jer je kriza sve veća a inspekcije sve ćešće jer birokratiji nedostaje sredstava za plate. Zbog toga poslodavci se često odlučuju uzimati radnike koji rade na crno”.
Angažovanje radnika na crno najčešće je prisutno u manjim preduzećima u oblasti ugostiteljstva i turizma, trgovine, eksploatacije i prerade drveta, te uslužnim djelatnostima.
Ukoliko poslodavac primi na rad radnika, a da prethodno nije zaključio sa njim ugovor o radu i nije ga prijavio na obavezne vidove osiguranja, Zakonom o radu propisana je kazna u iznosu od 2.000 KM do 15.000 KM i to se njemu finansijski isplati jer bolje je i platiti kaznu nego prijaviti radnika i plaćati visoke poreze i doprinose. Također, Zakonom o doprinosima propisano je da poslodavac ne može izmirivati obaveze po osnovu plaća za naredni mjesec a da prije toga ne izmiri obaveze po osnovu doprinosa, poreza na dohodak i neto plaće za prethodni mjesec.
Osim rada na crno, poslodavci se nerijetko odlučuju i na prijavljivanje radnika na minimalac, a ostatak ugovorenog iznosa plaće daju u kešu“na ruke”. Prema nekim podacima, svaki treći radnik u Bosni i Hercegovino je prijavljen na minimalac.
Na kraju, lično smatram da Bosna i Hercegovina treba da podstakne zapošljavanje i poboljša konkurentnost kroz smanjenje troškova rada na značajno manji procenat blizu 40% bliže prosjeku za nove članice Evropske unije od 35 posto troškova rada.
poduzetnice.ba