SAD je zemlja koja je među prvim promovisala ciljeve i metode snažne podrške razvoja malih privatnih preduzeća i koja je prva počela širiti sistemske mjere za ostvarivanje tih ciljeva.
Zašto se to počelo intenzivno ispoljavati upravo u SAD, nije teško odgovoriti.
Odgovor leži u historijskom procesu odnosa te države prema preduzetništvu i inovatorstvu.
Općepoznato je poznato da je SAD prva u skoro svim pozitivnim stvarima, tako da je taj slučaj i sa razvojem malog biznisa, odnosno promoviranju istoga. S tim u vezi, možemo reći da je glavni razlog uspjeha malih, srednjih i velikih preduzeća, odnoso biznisa, zapravo, primjena preduzetničkih inovacija koje su umnogome doprinosile boljem uspjehu biznisa.
Prema podacima, za deset godina stvoreno je 21 milion novih radnih mjesta, a više miliona (oko 80%) stvoreno je u preduzećima ispod 100 zaposlenih. U okviru naglog razvoja preduzetničkog posla, 2/3 radnih mesta stvorile su firme sa ispod 20 zaposlenih.
Pretpostavka je, da u toj zemlji egzistira preko 14 miliona poslova vođenih od strane jednog vlasnika sa bruto nacionalnim dohotkom zemlje od oko 38%.
U SAD postoje odlične potrebe i tržišne mogućnosti za razvoj malog biznisa.
Primjeri za to su:
29 miliona ljudi je iznad 65 godina starosti, a gotovo 9 miliona od njih žive sami,
35 miliona žena koje rade,
45 miliona djece koja pohađaju školu,
144 miliona automobila,
66 miliona kuća (3,6 miliona novih kuća godišnje) itd.
Ono što je, svakako, pozitivno za SAD je to što, za razliku od zemalja u tranziciji, vlada pojednostavljuje osnivanje firme. Pruža se mogućnost da se osnuje preduzeće bez većih zakonskih prepreka. Čak i država pruža podršku, koja se odvija na direktan ili indirektan način, tako da budući biznismeni imaju mogućnost da dobiju kredit, bez većih komplikacija.
Također, pruža se i podrška putem vladinih i nevladinih agencija koje se bore za izglasavanje progresivnih mjera i pravednih zakonskih propisa i čiji je cilj da istraže ekonomsku situaciju za mali biznis.
Pored toga, i informiranje i komunikacioni procesi, uopće, su od velikog značaja. Na način da se dođe do informacija o sistemskim i zakonskim mjerama, tržišnim i uopće ekonomskim kriterijima. Tako se stvaraju olakšice potencijalnim vlasnicima firme da se odluče u kojem pravcu i kojom dinamikom se angažiraju.
Kada su u pitanju specijalni programi, na primjer, za izvoz, za patentirane inovacije i slično, država podstiče takve aktivnosti direktno, u vidu raznih olakšica.
Za uspješan rad malog i srednjeg biznisa, u SAD se dodjeljuju “Malkolm Beldridž-ove” nagrade i druge nagrade kvaliteta, ukoliko firme konkurišu i ukoliko su zainteresovane da posluju po tržišnim kriterijumima.
Sve su ovo primjeri o kojima bi se moralo voditi računa i u Bosni i Hercegovini…
Piše: Prof. dr. Sadik Bahtić
(Autor je univerzitetski profesor i bivši poslanik Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH)