“Podižite svakog dana sebi ljestvicu mogućeg, ostvarivog.
Pobjeđujte onu sebe juče, ovom sobom danas i maštajte o sebi sutra.
Ništa gore, čini mi se, nema od čovjeka bez ambicija, želja, snova ni planova. To je ljuštura, olupina, mrtvilo. To diše zrak badihava, u džabu.
To nije insan.
Ulažite u sebe zbog sebe. I zbog svoje djece koja vas gledaju.
Neka požele biti vi, a vi poželite i dovite da vas razminu.” – Sara Sabri
Sanela Karišik Begović, autorica koja je objavila preko deset knjiga namjenjenih ženi, nekoliko naslova namjenjenih djeci, održala je preko stotinu predavanja širom Evrope – govoreći o porodici, međusupružničkim odnosima, odgoju djece, a za poduzetnice.ba govori o sebi i svom djelovanju u bh., regionalnom i evropskom društvu kao spisateljica i poduzetnica.
Imate preko 600 novinarskih tekstova i preko 200 gostovanja u raznim medijima. Mnogi Vas smatraju neovisnom, snažnom bosanskohercegovačkom ženom. Možete li nam reći ko se krije iza Sanele Karišik Begović, kako bi sebe opisala Sara Sabri? Ko ste Vi u vlastitim očima?
Nekad sam bila Sanela, pa sam je prerasla. Preobrazila se u Saru Sabri. Sara mi se više sviđa. To je ono prerastanje same sebe, kao kad iz djetinjstva ulazimo u mladost, djevojaštvo. Samo što moje faze eto imaju i imena.
Koji je Vaš ključni izvor motivacije, šta Vas vodi naprijed, kao ženu koja stalno motiviše i savjetuje druge žene, mlade žene?
U mene je uprto pet pari okica koje sam rodila.
Oni su neiscrpna motivacija.
Knjige koje pišete pisane su inspirativnim stilom, poučnim. Kako ste se odlučili za naslove i što vas je sve, od osjećaja do vlastitih iskustava, potaklo na pisanje brojnih knjiga?
Deset godina sam radila u izdavaštvu za jednu od najproduktivnijih izdavačkih kuća u našem regionu. Preko ruku su mi prošle stotine naslova prije nego bi otišli u štampu. To je moralo ostaviti neki trag na onog ko voli da uči. Šest godina sam pisala za nekoliko elektronskih i printanih medija, pohađala mnogo novinarskih radionica, seminara. I, kada posmatram moje knjige, one su zaista produkt tih mojih iskustava. Znala sam, kao novinar, šta znači dobar ili loš naslov, kakav bi trebao biti stil koji će držati čitaočevu pažnju. A radeći u izdavaštvu iskristalisala sam sebi oblik i sadržinu kakvu želim da moja knjiga ima – da to bude nešto što nisam nigdje pročitala, a voljela bih.
Na pisanje me potaklo mnoštvo problema, pitanja, zanemarivanja vrijednosti porodice, bračnih drugova, odgoja…poremećen sistem vrijednosti i raspored prioriteta u našim životima, te površno i vrlo oskudno bavljenje zajednice time, nasuprot tolikoj potrebi, vapaju. Da sam bila u pravu pokazali su mi tiraži mojih knjiga.
Koji je najveći izazov u pisanju? Kako se postaje autorica?
Nije teško postati autorica. Mnogo je autorica oko nas. Teško je postati autorica koja se rado čita, traži, čije se knjige sakupljaju, pozajmljuju, čak kopiraju, i unaprijed uplaćuju primjerci dok je novi naslov još u štampariji. U suštini, bitan je nijjet – namjera s kojom radimo to što radimo. Je li nam cilj zabaviti čitaoca, ponuditi mu nešto što već zna, tek onako napisati knjigu koliko da naše ime stoji na nekoj finoj korici, kao kompilaciju svega i svačega – ili imati jasan cilj – želju da na čitaoca ostaviš utisak, da izazoveš reakciju, suze, bijes, osmijeh. Je li ti cilj da ga povučeš za rukav, da te osjeti, da sebe prepozna u tvojim redovima. Da te osjeti bliskom, iskrenom, onom koja zaista ima namjeru da nešto promijeni u njegovom životu, ili da ga potakne da mijenja sam. Da se probudi. Da podvuče crtu, da se presabere i usmjeri tok svog života u nekom drugom pravcu.
Sve mora imati svoju svrhu i cilj. Jačina cilja diktira odjek napisanog.
Koje knjige biste preporučili našim čitateljicama, poduzetnicama, poslovnim ženama, ali i onima koje to žele biti?
Trenutno čitam, a moje čitanje je više studiranje jer se vraćam na neke stranice po nekoliko puta, Adisu Tufo i njen “Vruć krompir” i Sanelu Dropulić i njenu “Ne posustani, ne odustani”. To su, iskreno, moje prve knjige koje čitam o poduzetništvu, jedno sasvim novo poglavlje i u mom ličnom čitalačkom interesovanju, ali i u privatnom, životnom. Preporučujem ih svakome.
Poznato je da ste aktivni i u poduzetništvu – Sara Sabri d.o.o. je jedini proizvođač vjenčanica, svečanih haljina i kaftana u Bosni i Hercegovini ? Kako usklađujete ta dva vrlo intenzivna područja?
Počela sam raditi odmah poslije srednje škole sa svojih 19 godina i dan danas radim. Od tada pa do sada nikada nisam radila samo jedan posao. Paralelno sam bila studentica i vaspitačica, pa novinarka i lektor, pa sada pisac i poduzetnica. Valjda to mom organizmu treba. Ja ga samo pratim.
S obzirom na vaše bogato iskustvo, nemojte uskratiti naše čitateljice za savjete kako da krenu u poduzetničke vode i ne popuste pred izazovima tržišta i društva?
Moje knjige o porodici i braku su nastale na temelju vlastitih životnih iskustava iz tog polja, na temelju mog dnevnika, mojih ispisanih ličnih problema, promišljanja, dilema. Naravno, na njih je nakalemljeno i mnooogo iskustava u radu sa ženama, njihovih pitanja, ispovijesti isl. Možda ćete mi se smijati, ali otkako sam zagazila u poduzetničke vode opet pišem dnevnik – o poduzetništvu za koji vjerujem da će biti temelj neke moje naredne knjige o toj temi i da ću se baš fokusirati na prve korake i prve probleme koji nas kao taze poduzetnicu susretnu te kako se iskorpcati i izboriti s njima.
Postoje li u poduzetništvu predrasude prema ženama i jeste li se Vi u karijeri susretali s rodnim barijerama?
Barijere su svuda oko nas i objektivne i umišljene. I one koje nam drugi nametnu i one koje nam život nameće. No, ja sam tip koji se s njima bori na način da ih potiskujem, ne dam da one potiskuju mene, nego ih guram u zadnji plan do granice kada sebe ubijedim da njih zapravo i nema i da sve, pa i moj lični uspjeh, zavisi samo od mene, a da su sve prepreke minorne. Tako podižem sebi samopouzdanje i barijere se u mojim očima tope, a izranjaju gromade cilja koji želim dosegnuti.
Gdje se vidite u budućnosti, planirate li rasti i ima li po vama još potencijala u modnoj, tekstilnoj industriji u Bosni i Hercegovini?
Kada sam otvorila salon vjenčanica, svečanih haljina i kaftana, rekla sam sebi – ovo neće biti butik, ovo će biti industrija. Moj cilj je da tržištu, naročito ženama pod hidžabom, ponudim linije odjeće za sve prilike – od svečane, vjenčane, praznične, do svakodnevne kvalitetne, poslovne, sportske. Od ove godine smo uključili i program za djevojčice i pokazalo se da je tržište jako lijepo reagiralo na tu novinu.
Da li bismo mogli od Sare Sabri očekivati i djelo koje ‘šapuće’ o poduzetništvu žene?
Naravno. Dnevnik se piskara svakog dana po malo. Bit će to iskustveno dobro štivo, priručnik početnice u poduzetništvu sa opisanim problemima, izazovima, padovima, promašajima, pogotcima, planovima, probijanju….svemu što poduzetništvo podrazumijeva, ali na moj i meni prepoznatljiv način.
Vaš je poslovni put sve samo ne običan. Šta smatrate presudnim za vaš uspjeh i imate li možda neki savjet za sve buduće autorice, poduzetnice koje čitaju ovaj intervju?
Podižite svakog dana sebi ljestvicu mogućeg, ostvarivog. Pobjeđujte onu sebe juče, ovom sobom danas i maštajte o sebi sutra. Ništa gore, čini mi se, nema od čovjeka bez ambicija, želja, snova ni planova. To je ljuštura, olupina, mrtvilo. To diše zrak badihava, u džabu. To nije insan.
Ulažite u sebe zbog sebe. I zbog svoje djece koja vas gledaju. Neka požele biti vi, a vi poželite i dovite da vas razminu.
poduzetnice.ba