Piše: Aida Hasović
Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može… Svakodnevno svjedočim ovoj paroli u radu sa učenicima i mladima. Ukoliko dobiju školski zadatak, kako za zadaću, tako npr. i za takmičenje, vrijedno pristupaju izvršenju, ali posebna čar njihovog truda, rada i motivacije krije se u vannastavnim aktivnostima… Dosad sam uvijek imala sreću promatrati ih kako se pripremaju za priredbe, organiziraju humanitarne akcije… sa velikom motivacijom i željom da sve protekne kako treba i da daju ogroman doprinos. Mnogo sam počastvovana time što sam dio takvog rada sa učenicima. Tako je, četvrtak, 9. februar, bio rezerviran za posjetu bh. glumca Feđe Štukana JU Gimnazija Dobrinja Sarajevo…
Učenici JU Gimnazija Dobrinja Sarajevo u drugo polugodište školske 2022/2023. godine krenuli su optimistično, vrijedno i motivirano, a osobito članovi Vijeća učenika (pod mojom koordinacijom), kao i školskih sekcija (Dramska sekcija (pod mojim mentorstvom), Literarno-recitatorska sekcija, Hor, Orkestar…). U toku zimskog raspusta uveliko su planirane aktivnosti za drugo polugodište, kao i gostovanja uspješnih ljudi, među kojima je i bh. glumac, pilot, pisac – Feđa Štukan.
Rad sa učenicima naučio me je da svakodnevno pratim njihove potrebe, istražujem i razmišljam kako bih im na što lakši način približila nastavnu jedinicu, ali i šta nam sve život nudi i šta je aktuelno u našem okruženju… Zahvaljujući tehnologiji, danas mnogo više mogućnosti imamo za komunikaciju, obrazovanje, posao, uspjeh, napredak u svakom smislu i do nas je, zapravo, kako ćemo iskoristiti svoj potencijal…
U prvom polugodištu na jednom od časova jezika i književnosti u četvrtim razredima, govorila sam o obrazovanju i o tome koliko je važno, a kako se maturanti sada nalaze pri kraju srednjoškolskog obrazovanja, najviše im trebaju podrška i dijeljenje životnih priča i iskustava kako bi shvatili da uz samo malo volje, truda i rada mogu uspjeti u svemu što požele.
Rad našeg poznatog glumca Feđe Štukana odavno pratim i na tome času govorila sam upravo o svemu onome što je postigao u životu i što je danas. A da je bilo lako na početku, nije. Sjedili smo u krugu, imali smo otvorenu komunikaciju i sjećam se da su me učenici pažljivo slušali dok sam dijelila informacije o uspjehu glumca i borbi za bolji i uspješniji život. Ovisnost, rat, liječenje, ozdravljenje, gluma, pilotiranje, pisanje knjige Blank… doveli su glumca do toga da danas bude mnogima inspiracija, ali i pomoć u pronalasku sebe i izbivanja iz lošeg okruženja. Ono što nisam očekivala nakon časa je da ću izazvati veliku reakciju i da će učenici biti motivirani mnogo više nego što sam mogla i pretpostaviti.
No, u potpunosti su me iznenadili… Mnogi od njih su mi na hodnicima škole ili na časovima kazivali da su otišli u Kamerni teatar pogledati Mirnu Bosnu ili da su pročitali autobiografiju Blank ili su mi pisali i emailove o inspiraciji nakon pročitane knjige. To mi je bio znak da se upustim u planiranje gostovanja bh. glumca jer sam shvatila da je to njihova potreba.
Tako je i bilo – tokom zimskog raspusta zajedno sa kolegicama Dženetom Hadžović, koja vodi Literarno-recitatorsku sekciju i Irmom Hastor, koja vodi Hor i Orkestar (ovim putem im se zahvaljujem na saradnji, pomoći i trudu i radu pri organiziranju susreta), dogovorila sam posjetu i počeli smo pripremati program za doček, ali sve u strogoj tajnosti. Bilo je veoma izazovno kazivati učenicima da nas očekuje gostovanje i da su pozvani, ali da će saznati dan-dva ranije ko će nas ustvari i posjetiti. Naravno, kao i uvijek, govorili bi: A možete li samo meni reći, neću nikome prenijeti…?, Je li glumac, profesor, IT inženjer…?
S druge strane, kada smo dogovorili posjetu, bila sam veoma zahvalna na toj prilici koja nam se ukazala.
Članovi sekcija pripremali su se za doček. Odlučili smo gosta dočekati pjesmom, ali i ispratiti. Željeli smo da osjeti toplinu naše škole i koliko nam je važno kada nam neko dolazi.
Najzad, učenici su i saznali ko stiže, a reakcije su bile pozitivne. Njihovi osmijesi na licima i želja za prisustvovanjem druženju sa glumcem, potvrdili su da im je to bilo i potrebno.
I tako, u četvrtak, 9. februara, posjetio nas je dragi Feđa Štukan. Amfiteatar je bio pun. Dočekali smo ga pjesmom Bajage i Instruktora Tišina, a potom je glumac govorio o sebi i svom životu. Učenici i profesori imali su priliku slušati o glumi, nastanku filma i biranju uloga, ali i o autobiografskom romanu Blank… Bila nam je zaista čast biti u prisustvu takve ličnosti te slušati životnu priču i savjete koji će biti od koristi svima, a posebno onima koji se odluče baviti glumom. Na kraju, ispratili smo ga pjesmom grupe Konvoj Uzalud riječi, čiji je član upravo nekada bio i sami glumac.
Dragom Feđi zahvaljujemo se na dolasku i dijeljenju iskustava sa svima nama! Mnogo sreće u daljnjem radu i pozitivnih priča mu želimo!
PODUZETNICE.BA
