Razgovor sa Adisom Tufo, predsjednicom NVO Poduzetnice IN, ekonomisticom i poduzetnicom.
- Molim da o svom poslovnom putu, usponima i padovima prokomentirate u diskursu položaja žena u poslovnom svijetu u BiH.
Kad sam prije sedam godina došla na čelo porodične kompanije, imala sam toliko ideja, elana i energije, da uopće nisam vjerovala da bilo šta, što se dešava na terenu može svemu tome stati na put. O nekom možda nepovoljnijem položaju žene u odnosu na muškarce, u svijetu biznisa, u tim momentima nije bilo ni govora. Čak u početku takvo nešto i nije moglo biti problem. Mnoga su mi se vrata otvarala, mnoge sam uspjehe postizala i htjela sam da vjerujem da biznis i profit «ne poznaju rodnost». Kasnije sam se uvjerila da to baš i nije tako. Do značajnijih poslova dolazite samo ako ste dio određenih zatvorenih krugova, u kojima se jasno zna ko dobiva tendere, ili ko dobiva koje poslove, a vama ostaju samo mrvice. Tu ne pripadate. Niste u toj «raji». Žena jako teško može da probije tu opnu. Ne kažem da je nemoguće, ali teško jeste.
- Šta zapravo znači žensko poduzetništvo i zašto se žene izdvajaju i stavljaju u jedan poseban kontekst poduzetništva? Koliko je uopće dobro stavljati žene u poseban kontekst kada se govori o poduzetništvu? Koje teškoće u poduzetništvu one ne dijele s muškarcima? Koliki je uopće značaj ženskog poduzetništva?
Poduzetništvo – kao pojam ne može biti muško i žensko – poduzetništvo nema ni pol ni rod. Pojam «žensko poduzetništvo» po meni ne bi trebao ni postojati, ne mogu ni sama objasniti šta se pod tim podrazumijeva. Ali pojam «poduzetništvo žena» postoji i posebno je prepoznat kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju i tranziciji, kao jedan značajan potencijal za razvoj privrede tih zemalja. Zašto? Svima je jasna historijska činjenica da su žene u društvu, posmatrano bilo gdje u Evropi, bile manje zastupljene u poslovnom svijetu, u odnosu na muškarce. I danas je tako. U većini zemalja. U Evropi jedino Skandinavske zemlje imaju povoljne statistike, u svim drugim zemljama su žene u nepovoljnijem položaju, manje su plaćene, manje su zastupljene na visokim političkim pozicijama, manje u upravnim odborima velikih kompanija i tako redom. A žena je više na planeti zermlji, te su danas generalno obrazovanije od muškaraca. Više žena završava visoke škole i žene su bolje učenice i studentkilje. I usput se negdje izgube. To se ne bi smjelo dešavati. Veliki potencijal je u ženama. Veliki potencijal u afirmaciji žena da razvijaju svoje ideje i svoje potencijale i da kroz realizaciju vlastitih poduzetničkih ideja, kreiraju nove vrijednosti, otvaraju nova radna mjesta i naravno time jačaju vlastite porodice, vlastito okruženje, vlastito društvo, zemlje… To je generalno put naprijed. Ono gdje se javlja razlika između žena poduzetnica i muškaraca poduzetnika, je u očekivanjima društva, koje je još uvijek jako konzervativno nastrojeno prema ženama u biznisu – pa su žene poduzetnice često izložene stigmatiziranju kao loše supruge, loše majke i samim ti i loši ljudi i sredina ih vođena takvim predrasudama – gura od sebe i odbacuje. Nije se svako u stanju nositi sa tim. To je dodatni teret koji žene poduzetnice i poslovne žene – nose na svojim leđima.
- U kakvom je položaju žensko poduzetništvo u BiH u odnosu na regionalno okruženje i svijet? S kojim sve izazovima se susreću žene u poduzetništvu u BiH?
Posljednjih godina sam jako često gošća na različitim konferencijama, kongresima, tribinama i sličnim događajima, koji se tiču poduzetništva žena – te mislim da sam prilično upoznata sa problemima na koje nailaze žene poduzetnice u Bih i regionu. Ne bih rekla da su problemi različiti. Naprotiv problemi sa kojima se susrećemo su dosta slični, samo mislim da žene privrednice u Bosni i Hercegovini nisu dovoljno dobro organizovane kroz institucije i komore. Nemaju legislativnu podršku. Ta vrsta organiziranosti i podrške, te vrsta potpore koja bi iz nje trebala proisteći, osnažiti će žene poduzetnice, razviti im dodatno samopouzdanje, garantovati im udio u tržišnom kolaču i naravno motivirati će sve veći broj žena da se odvaži uploviti u poduzetničke vode.
- Da li se radi samo o težem uključivanju u poslovne poduhvate?
Možda se to može i tim imenom nazvati «teže uključivanje u poslovne poduhvate». Ali ono u stvarnosti znači da su vam neka vrata zauvijek zaključana. Ne zato što nešto ne znate ili ne možete ili niste u stanju – nego jednostavno jer ne možete dobiti priliku da pokažete koliko možete, koliko znate, koliko ste u stanju. Da biste bili zaista primijećeni, morate biti barem duplo bolji od bilo kog kolege suprotnog spola. Ali i pored tih staklenih stropova, moram naglasti da postoji značajan broj žena poduzetnica u BiH koje su uspjele i koje su ostvarile ili još uvijek ostvaruju značajne poslovne rezultate.
- Pomaže li država poduzetnicama, na koji način i može li bolje? Kojim aktivnostima institucije vlasti, finansijske i druge institucije mogu poboljšati položaj žena u poduzetništvu u BiH?
Ne postoji zakonska regulativa koja odvaja poduzetništvo žena, od poduzetništva muškaraca i to je sasvim uredu. Ali u svijetu postoje posebne olakšice za žene poduzetnice. Pogotovo ako su u prvim fazama razvoja svoje poslovne ideje mogu dobiti povoljnija kreditna stedstva, mogu subvencionirati kamate, mogu biti oslobođene različitih parafiskalnih nameta, dobiti određene poticaje ili grantove, besplatne ili povoljne edukacije, mentore i slično. Sve to mnogo znači i sve ovo na mala vrata, kroz različite projekte, ulazi i u Bosnu i Hercegovinu. Ali da bi se uopće još više i značajnije afirmisalo poduzetništvo žena u BiH, ovoga mora biti više. Najprije više razgovora na ovu i slične teme, a onda i Akcioni plan koji se tiče razvoja poduzetništva žena u FBiH, da ne ostaje i dalje samo mrtvo slovo na papiru, potrošene pare iz nekog fonda da se sve to lijepo uobliči i napiše, a rezultate da ne mjeri niko. Moramo imati viziju i postaviti ciljeve. Država mora da zna šta očekuje od većeg broja poduzetnica. Ti se ciljevi moraju jasno definisati, svemu se mora strateški pristupiti i sve mora biti mjerljivo. Ovako samo se «trendovski» priča o poduzetništvu žena, bez jasnog cilja i namjere da se istinski nešto promijeni i poboljša u prvrednoj slici ove zemlje. A učiniti se može jako puno.
- Da li mnogobrojne asocijacije i mreže koje se bave ovim pitanjem u BiH, uspijevaju u svojim ciljevima ohrabrivanja ženskog poduzetništva, veće dostupnosti prilika i resursa za žene u poduzetništvu, promjene paradigme u stavovima u društvu prema ženama i sl. ?
Veliki je broj nevladinih organizacija koje se bave tkz. «ženskim» pitanjima. Od borbe protiv diskriminacije, nasilja nad ženama, rodne ravnopravnosti do poduzetništva žena. Nažalost, mnoge od tih organizacija su samo same sebi svrha i nisu dovoljno jasne niti glasne.
U Bosni i Hercegovini ima veoma mnogo posla. I u regionu je slično. Istinski je velika potreba za osnaživanjem žena. Danas, kad okovi patrijarhata lagano pucaju, upravo je žena najranjivija kategorija, koja nekad i ne zna šta bi sa ovom novostečenom «ženskom» ulogom koja joj je odškrinula mnoga vrata, a njena biološka uloga je neminovno ipak zadržava u ulozi koja joj je od Boga data. Zbog ovoga moramo raditi na osnaživanju žene. Zbog ovoga moramo poticate žene da se uključuju u nevladine organizacije koje se bave ovim problematikama; zbog ovoga nam trebaju posebne pogodnosti i olakašice za žene poduzetnice. Želimo ista prava i iste šanse za djevojčice i dječake, ali trenutno imamo proces čiji najveći dio na svojim leđima, trenutno nose njihove majke.
O ovoj jako aktuelnoj temi moramo još više razmišljati i više govoriti. Knjige i doktorske disertacije pišu se na ovu temu. I muškarac i žena su intelektualna bića i tim intelektualnim potencijalima društvo treba dati jednaku šansu.
PODUZETNICE.BA