Asertivnost i asertivna komunikacija su nešto što vam u neprijatnim situacijama sa ljudima može mnogo pomoći. Asertivno ponašanje je izuzetno korisno kada želite da se zauzmete za sebe i svoja prava, a pri tom ne povrijedite druge.
Ne postoji adekvatan prevod za ovu riječ, a možda najlakše ćete je razumeti kroz ponašanja koja su suprotna od asertivnog: pasivno i agresivno.
Kada se neko ponaša agresivno, on svoje potrebe ostvaruje pod svaku cijenu, ne vodeći računa o drugim ljudima.
Narodski rečeno to su oni koji gaze preko mrtvih.
Pasivno ponašanje se ogleda u povlačenju pred drugim ljudima i nezauzimanju za sebe. To su ljudi koje drugi, agresivni, gaze na razne načine, zato što ne umiju da se zauzmu za sebe.
Asertivnost je zlatna sredina. Zauzimanje za sebe i svoja prava i potrebe, vodeći pritom računa i o drugim ljudima.
Transkript:
Zašto je asertivnost važna?
Kada je neko asertivan, kada se zalaže za sebe, za svoje potrebe. Kada jasno govori šta želi i šta ne želi to podstiče njegovo samopouzdanje jer svakog dana ima mnoštvo situacija u kojima se osjeća dobro i moćno.
Oseća se dobro zato što se zauzeo za sebe, zato što je uspio da iskomunicira na način koji je zadovoljavajući, i to naravno gradi i njeguje samopouzdanje.
Sa druge strane, neko ko ne umije i boji se da se zauzima za sebe to ne radi i svakog dana se sreće sa mnoštvom situacija u kojima se osjeća neuvaženo, nemoćno, bespomoćno. I to se odražava na samopouzdanje, ali u negativnom smijeru. Kada neko stalno doživljava takve situacije njegovo samopouzdanje opada i dolazi na jedan veoma nizak nivo.
Kako se razvija asertivnost?
Jedna od najvećih prepreka u razvijanju asertivnosti je nedostatak svijesti o tome da imamo asertivna prava. Kada neko uopšte nema taj koncept da je u redu da se zauzima za sebe, da je u redu da kaže šta mu treba, šta ne želi…tada to jednostavno neće ni raditi.
Prvi korak u razvijanju asertivnosti je da osoba usvoji stav i da stvarno povjeruje u to (za šta nekad treba vremena), da je u redu da se zauzima za sebe, da je u redu da ima potrebe, da je u redu da nešto ne želi da uradi.
To su neka osnovna asertivna prava za koja je veoma bitno da osoba zaista istinski veruje da ih ima, jer će se onda ponašati u skladu s tim.
Kada neko ne vjeruje da ima neka prava i duboko u sebi vjeruje da to nije u redu, može da pročita nešto o asertivnosti, pokuša to da primjeni i kaže nešto možda tehnički ispravno. Te riječi zvuče asertivno, ali to nije podržano emocijom, nije podržano stavom, tonom i zato nema efekta.
Izuzetno je važno da neko zaista vjeruje da je prirodno, kao što jeste, da ima asertivna prava.
Asertivnost se stiče u porodici
Ono što smo naučili u porodici je izuzetno značajno. To je osnova za to kakav ćemo stav imati i kako ćemo komunicirati.
Ako je neko odrastao u porodici u kojoj mu nije bilo dozvoljeno da kaže da nešto neće, ne želi, da kaže šta želi i šta mu treba, naravno da će taj neko imati problem da u nekim narednim odnosima i u odraslom dobu bude u kontaktu sa svojim potrebama i da ima hrabrosti da ih iznese. Isto tako, neće imati vještine da iznese te svoje potrebe.
Dobro je što to može da se mijenja.
Asertivnost može da se razvije
Neko ko je pogrešno naučio da nije u redu da se zauzima za sebe, da je tada sebična i loša osoba, može, kada odraste, da nauči, postepeno, da je u redu da se zauzima za sebe. Može da nauči da komunicira asertivno.
Asertivnost se kao i svaka druga vještina uči kroz praksu.
Asertivna komunikacija u praksi
Uglavnom imam dobre i korektne odnose sa ljudima, ali nedavno sam se našla u veoma neprijatnoj situaciji. Vjerujem da će vam moja priča biti korisna i inspirativna, jer na primerima se ipak najbolje uči.
Naručila sam proizvode od nekog s kim sam prije toga već sarađivala i sve je bilo u redu i korektno. Ovog puta nije bilo tako. Stigli su mi proizvodi sa greškom.
Nisam se uzbuđivala oko toga, jer znam da ko radi taj i greši. Nazvala sam telefonom, rekla da su proizvodi sa greškom i zaustila da pitam kako ćemo to rešiti, ali nisam stigla da izgovorim ništa. Čovjek je počeo da viče na mene, šta ja hoću, šta ja mislim, izvikao se i spustio mi slušalicu.
Bila sam u šoku, nisam očekivala tako nešto. Poslala sam mu sms, napisala da nije u redu da viče na mene i da mi spusti slušalicu i pitala kad mogu da očekujem ispravne proizvode. Odgovorio je drsko, da ja njemu pravim problem. Ponovo sam pitala kada mogu da očekujem ispravne proizvode, ponovo je odgovorio drsko. Nakon nekoliko mojih ljubaznih pitanja i njegovih drskih odgovora ( ne znam, zato) napisala sam mu da ne želim tako da komuniciram i zahtijevala da mi vrati moj novac.
Tu je nastao obrt. Do tada je pretpostavljam mislio da će lako sa mnom, zato što sam tako fina. Mnogi pogrešno veruju da su fini ljudi glupi i naivni. Asertivnost pomaže da ostanemo fini i ljubazni i kada se zalažemo za sebe i štitimo svoje granice i prava.
I sama sam više puta bila u situacijama da ne umijem da izađem na kraj sa nekim ko je agresivan i da se zato što sam fina i ljubazna osjetim glupo, naivno i namagarčeno. Izuzetno, izuzetno neprijatno osjećanje koje sistematski podriva osjećaj dostojanstva i samopoštovanja.
Tako je bilo sve dok nisam saznala za asertivnost i odlučila da naučim i uvježbam taj stil ponašanja i komuniciranja. Da ostanem dobra i ljubazna prema ljudima, a da ne dozvolim da me neko gazi i ponižava.
Nakon moje poruke da zahtjevam da mi vrati novac pozvao me telefonom. Malo je spustio ton, a zatim ponovo počeo da viče. Opomenula sam ga da ne viče, počeo je da govori o obavezama koje ima, stresovima….smireno sam rekla da ja nisam kriva za to i da ne dozvoljavam da viče. Nekako smo se dogovorili kako ćemo da riješimo situaciju i završili taj razgovor.
Nakon nekog vremena sam mu poslala sms da proverim da li smo se razumjeli oko toga kada mogu da očekujem proizvode. Nije mi odgovorio.
Osetila sam se nemoćno i prevareno. Dodatno sam se zabrinula za to kako će ova situacija uticati na moj posao i prihode. Proizvodi koje sam naručila od njega i uredno platila su mi potrebni da radim svoj posao.
Sutradan sam cio dan bila neraspoložena i potištena, dan poslije takođe. Osjećala sam strah, napetost i nemir.
Trebala su mi dva dana da shvatim koliko me je pogodilo njegovo ponašanje. Zaboravila sam u šoku da su i vikanje i spuštanje slušalice agresivni gestovi. Emocionalno jednako bolni kao i fizički udarac. Strah od iznenadnog jakog zvuka je urođen strah. Doživela sam emocionalno nasilje.
I kao i kod fizičkog udarca i povrede, potrebno je preduzeti nešto da se otklone poslijedice. Prvo što sam uradila je da sam prepoznala o čemu se radi i shvatila da mi treba podrška. Bez obzira na sve što znam, nisam imuna na emocionalne udarce. Kao što ni neko ko se bavi borilačkim veštinama nije imun na fizičke udarce.
I sada, dok ovo pišem, osjećam blagu uznemirenost. Događaj je još uvek dosta svjež.
Potražila sam podršku od mojih prijatelja na fb. Nisam detaljisala o čemu se radi, samo sam napisala sledeći status:
Da li je neko od vas bio u situaciji da u poslovnom razgovoru, kada ukažete na grešku u usluzi koja vam je pružena, neko prvo viče na vas, a zatim spusti slušalicu?
Meni se dogodilo pre neki dan…
Kolega koji se bavi poslovnom psihologijom je napisao:
Da, to je jedan od najgorih događaja u poslovnom komuniciranju – da neko zaposlen negde viče na korisnika usluge. Niko ne plaća ljude, bar u redovnim firmama, da viču na klijente, niti da uopšte ispoljavaju svoja osećanja, koliko god bili frustrirani ili šta već. A da ne spominjem spuštanje slušalice, to je tako nekulturno.
Ovo je vlasnik firme, odgovorila sam, sa kojim sad gledam da što prije završim saradnju. Dogodilo se u srjedu, tad sam osetila samo blagu uznemirenost i mislila da sam dobro podijnela i da nije strašno. Juče sam bila sva bzvz, a danas me stiglo….rješiću ja to sve i poslovno i emocionalno, samo sam … trenutno ne znam ni sama kako…
Kolega mi je postavio slijedeće pitanje: Kako te je “stiglo”? Kakva osjećanja su se razvila?
-Strah, zabrinutost, poniženost i imam osećaj kao da me je udario.
-I jeste te udario, na neki način, pogotovo sa spuštanjem slušalice što je negiranje sagovornika kao ravnopravnog (otuda ispravno osjećanje poniženosti). Ovakve stvari se, nažalost, nerjetko dešavaju i poslije nekog broja ponavljanja naučiš (emocionalno, ne samo racionalno) da nije problem u tebi i da se takve stvari dešavaju nezavisno od toga kako ti postupiš, čak ponekad i od ljudi za koje smatraš da se nikada ne bi ponijeli tako. Kao kada te neko gurne na ulici, u prolazu, i ne izvini se, nego nastavi dalje kao da je naletjeo na granu. Na tvom mjestu probao bih da ponovo preživim tu situaciju sa nekim bliskim, kako bi ona dobila drugačiji kraj, ili čak i isti ako hoćeš da se čeličiš.
-Ovo pisanje je već pomoglo i par telefonskih ventiliranja….bukvalno kao fizički udarac sam doživjela, nisam mislila da je do mene, ali boli pa boli…prolazi i proći će skroz, hvala za podršku.
Još jedna koleginica se uključila sa konstruktivnim komentarom: Kad proradiš te emocije baci se na praktična rješenja. Meni to pomaže, prouči legalne zakonske mehanizme za ostvarivanje svojih prava. Sa takvim nasilnikom ubuduće koristi samo takva sredstva.
Da, to mi je plan. Dobiće jedan kratak i veoma jasan mejl od mene. Hvala za to “kad proradiš emocije”, prija mi da čujem, podržava i njeguje
Kad sam dobila dovoljno podrške i dovoljno proradila emocije (pranje prozora i spremanje stana su pomogli takođe da se rasteretim napetosti i neprijatnih osećanja), poslala sam mu kratak i jasan mejl u kom sam napisala da mi je žao što se saradnja koja je lijepo počela završava ovako, da me je potreslo to što je vikao i spustio mi slušalicu. Napisala sam mu do kog datuma očekujem da mi isporuči ispravne proizvode koje sam platila i završila sa
AKO TI TO NE ODGOVARA ILI NE ŽELIŠ, DALJE ĆEMO KOMUNICIRATI PREKO ADVOKATA I INSPEKCIJE.SVAKO DOBRO TI ŽELIM.
Odgovorio je kratko i malo cinično, na šta se nisam upecala nego sam asertivno ponovila da do određenog datuma očekujem proizvode koje sam platila.
Epilog cele priče je moj status na Fejsbuku koji je glasio ovako:
Sjećate se prošle nedelje što sam pisala da je neko u poslovnom razgovoru vikao na mene i spustio mi slušalicu?
E pa samo da vam kažem da je problem rešen.
Kako?
Evo ovako.REŠENJE PROBLEMA
Nežnim glasom punim ljubavi sam izgovorila čarobne reči: advokat i inspekcija.
Proizvodi su stigli, ispravni kako što sam ih i ja platila ispravnim novčanicama i tu se saradnja sa nasilnikom završava.
Zauzela sam se za sebe, zaštitila se emocionalno i finansijski, njega nisam napadala niti vređala. To je asertivnost.
Da sam se povukla i uplašila, to bi bilo pasivno ponašanje.
Da sam ga napala, vikala i vređala, to bi bilo agresivno ponašanje.
Ni jedno ni drugo mi ne bi rešilo problem. Agresivnost možda i bi, ali bih ostala sama sa lošim osjećanjem.
Asertivnost je uradila posao i poslužila svrsi.
Asertivno ponašanje je pomoglo.
Srećna sam i zadovoljna što sam se u ovoj situaciji postavila asertivno. Zaštitila sam svoja prava, dobila ono što mi pripada materijalno, u vidu proizvoda. Mnogo veću dobit osjećam u emocionalnom smislu. Osećam zadovljstvo što sam zaštitila svoje dostojanstvo. Što nisam dozvolila da me neko gazi i ne poštuje. Osjećam ponos što sam to uradila na ljubazan i dostojanstven način.
Dugo mi je trebalo da naučim ovo. Mnogo situacija u kojima sam vježbala asertivnost, u početku trapavo a kasnije sve vještije i elegantnije.
Od osobe koja nije umjela da se zauzme za sebe postala sam osoba kojoj govore – ti si za mene sinonim asertivnosti.
Trebalo je vremena, nije bilo lako, ali asertivno ponašanje je jedna od najkorisnijih vještina koje sam stekla.
Način na koji komuniciramo sa drugima i na koji drugi komuniciraju sa nama u velikoj mjeri utiče na to kako ćemo se osjećati.
Ovo je velika istina. Asertivno komuniciranje ne možete naučiti samo čitajući, ali malo teorije je korisno u početku.
Prepoznajte stilove komunikacije
Postoje tri stila komuniciranja:
–agresivni: insistiranje na svojim željama i potrebama po svaku cjenu, ne birajući sredstva i ne uvažavajući druge ljude. Ne prihvataju NE kao odgovor. “Otimaju” ono što im treba.
–pasivni: povlačenje pred drugima, strah da se izraze želje i potrebe iz straha da će biti odbijeni ili da će povrijediti/uvrijediti drugog. Ne umiju da kažu NE. Boje se da traže nešto za sebe.
–asertivna komunikacija: zalaganje za svoje želje i potrebe uz uvažavanje želja i potreba drugih. Umiju i smiju da kažu NE kada im nešto ne odgovara ili smeta. Slobodno i ljubazno traže za sebe ono što im treba.
Osobe koje komuniciraju na agresivan način osjećaju nezadovoljstvo i neprihvaćenost, čak i kada ostvare svoje ciljeve u komunikaciji.
Osobe koje komuniciraju na pasivan način često osjećaju nezadovoljstvo i strah od drugih ljudi.
Osobe koje komuniciraju na asertivan način češće osjećaju zadovoljstvo, jer način na koji izražavaju svoje želje i potrebe često dovodi do ostvarenja istih, drugi ljudi se osjećaju prijatno u njihovom društvu i spremniji su da ih podrže i da im pomognu.
Neka od uvjerenja koja stoje iza ovih stilova komuniciranja :
Agresivnost:
“Drugi nisu bitni.”
“Ako popustim drugi će me koristiti.”
Pasivnost:
“Ja nisam bitan.”
“Nemam pravo da tražim nešto za sebe.”
“Drugi će me odbaciti ako odbijem njihov zahtjev.”
Asertivnost:
“Ja sam bitan i drugi su bitni.”
“Imam pravo da se zalažem za sebe.”
“Drugi će me prihvatati i kada odbijem njihov zahtjev.”
Kako usvojiti asertivni stil komunikacije
Da biste usvojili asertivno ponašanje i stil komunikacije, neophodno je prvo da dozvolite sebi da se zauzmete za sebe, svoja prava i potrebe. Neophodno je da identifikujete uvjerenja koja vas u tome sprečavaju i da ih promjenite. To ne ide lako i preko noći, ali moguće je.
U tekstu Kako da od osobe koja se boji da kaže NE postanem osoba koja se slobodno zalaže za sebe i svoje potrebe napisala sam
Kada sebi dozvolimo da kažemo NE, ne želim, ne prija mi, ne odgovara mi… tada ćemo te riječi izgovarati mnogo lakše. Bez osjećaja krivice i grižnje savjesti, bez osjećaja da radimo nešto loše.
I tada će naše NE biti podržano i neverbalnim znakovima komunikacije i bićemo mnogo jasniji i uvjerljiviji.
Asertivnost je i kada ne dozvolimo nekom da nas vređa i napada, kada ne dozvolimo da nas naša ljubaznost čini lakom metom nasilnika.
Odlučila sam da ljubaznost bude moj izbor, a ne moja prisila.
Odlučila sam da budem ljubazna kad god mogu i prema kome god mogu, ali ne po cjenu mog mira i dostojanstva.
Ta odluka, i njeno sprovođenje u djelo me je dovelo do toga da budem mnogo opuštenija, iz mog života su otišli ljudi zbog čijih postupaka sam se često osjećala poniženo, omalovaženo i nebitno. Ostali su ljudi pored kojih se osjećam prihvaćeno, poštovano i bezbjedno. Vrlo rijetko srećem ljude prema kojima nemam drugi izbor osim da budem neljubazna i vrlo rijetko sam u situaciji da nastupim neljubazno.
Iz teksta Kako mi je neljubaznost pomogla da imam bolje odnose sa ljudima
Asertivnost nije univerzalni lijek za sve probleme, ali u mnogim situacijama može mnogo da pomogne.
Nadam se da će vam ova priča i primjeri biti inspiracija da i vi, ako već niste, krenete putem asertivnog ponašanja, putem zauzimanja za sebe uz uvažavanje drugih. Vežbajte asertivnost u svakoj prilici koja vam se ukaže zato što se asertivno ponašanje itekako isplati.
O asertivnosti kada se neko loše ponaša prema nama možete da čitate više u tekstu Ko je kriv kad se neko loše ponaša prema tebi?
Još jedan primer asertivnosti u bliskim možete da vidite u tekstu Da li se dobro uvek dobrim vraća?
Način da podržite svoju asertivnost u poslovnim odnosima sam opisala u tekstu Novac i posao-kako smanjiti pritisak
Asertivnost primeri
Da bi cijela priča bila jasnija, navešću nekoliko primera asertivnosti i asertivne komunikacije.
Neko od vas traži uslugu koju niste spremni da učinite, ne odgovara vam. Na primer, prijateljica vas zove telefonom i želi da vam ispriča šta joj se dogodilo. Vi ste u tom trenutku veoma umorni.
Pasivno: slušate sa pola energije i čekate da završi. Nakon razgovora se osjećate iscjeđeno, a ona ima osjećaj da iako ste je slušali, nije dobila podršku koja joj je trebala.
Agresivno: brecnete se na nju kako ne znate gde ćete prije i počnete da nabrajate šta sve vas muči.
Asertivno: kažete joj nešto poput “vidim da si se uznemirila i razumijem da ti treba podrška. Trenutno sam umorna, nemam energije. Pozvaću te kasnije, kad se malo odmorim i saslušaću te pažljivo.”
Želite povišicu na poslu, neke beneficije ili bolje uslove rada.
Pasivno: čekate da se neko sjeti da vam to ponudi, čekate da neko primjeti vaše rezultate.
Agresivno: ljutitim tonom zahtjevate to što želite i prijetite da ćete otići.
Asertivno: zakažete razgovor sa rukovodiocem, staloženo navedete konkretne razloge zbog kojih mislite da zaslužujete povišicu.
Želite da partner provodi više vremena sa vama i da vam posvećuje više pažnje.
Pasivno: čekate i nadate se da će se to dogoditi.
Agresivno: verbalno napadate rečenicama poput “nikad nemaš vremena za mene”, “ja sam ti na poslednjem mestu, svi drugi su ti preči od mene”, “ako se ne promjeniš, ja više nemam šta da tražim s tobom”
Asertivno: Ti si mi važan i naš odnos mi je važan, želim da provodimo više vremena zajedno. Hajde da zajedno smislimo kako to možemo da postignemo.
Izvor: www.jelenapantić.com