“Treba se moliti za zdrav duh u zdravom tijelu“
Juvenala (Satira X, stih 356)
Ako bismo planinarenje definirali kao čovjekovu djelatnost koja je vezana uz njegovo kretanje na vlastitim nogama u planinskim predjelima. Onda bismo planinarska društva mogli definirati kao organizacije koje imaju zajedničke ciljeve i međusobno povezuju ljude s ciljem zadovoljavanja određenih potreba. U ovom slučaju primarna potreba je potreba za planinarenjem.
Određeni broj ljudi se okuplja s istim ciljevima i potrebama, formira društvo, kao što je planinarsko društvo, djelovanje unutar društva je organizirano, ima svrhu, namjenu i ciljeve, kako kratkoročne tako i dugoročne koji se nastoje ostvariti. Djelovanje individue unutar društva pokazalo se produktivnijim od individualnog djelovanja. Ovakva društva koja djeluju s određenim ciljevima. Koja imaju svrhu i namjenu razvijaju sebi karakterističan jezik, kulturu, simbole za raspoznavanje, kao i odjeću koja je karakteristična za članove društva, planiraju zajedničke aktivnosti, obuke, radionice, pomažu članovima pri sticanju dodatnih znanja i vještina, kao i certificiranju stečenih znanja ukoliko članovi pokažu želju ili interesovanje.
Planinarska društva dakle imaju sebi svojstvene društvene kategorije koje ih razlikuju od ostalih društava, ali ih čine karakterističnim i prepoznatljivim u društvu kao cjelini. Teoretičari, analitičari i akademici nerijetko kao predmet izučavanja uzimaju društvene probleme na kojima se treba raditi kako bi se postiglo određeno rješenje ili napredak, ili se pak zanimaju za društvene pojave koje su od nepobitnog značaja za društvo.
Planinarska društva ne spadaju u kategoriju atraktivnih tema za izučavanje o čemu svjedoči nedostatak literature na pomenutu temu.Značaj ovakvih društava je neosporan. Planinarska društva imaju uticaj na ljude koji su članovi društva, kao i na porodice članova društva. Osim članova planinarskih društava i njihovih porodica, uticaj planinarskih društava je neosporan i na sve ljude koji se nađu u direktnoj ili indirektnoj vezi s društvima ovog tipa.
Doprinos planinarskih društava nije samo vezan za društvenu domenu. Planinarska društva doprinose ekologiji i očuvanju „netaknute“ prirode, promoviranju prirodnih ljepota područja na kojem djeluju, upoznavanju šire populacije s blagodatima prirode i prirodnim ljepotama krajeva na kojima djeluju. Na taj način utiču i na otkrivanje novih atraktivnih turističkih destinacija koje uz pomoć svojih članova promoviraju i otkrivaju široj populaciji. Neizostavno je pomenuti i pozitivne psihofizičke uticaje koje planinarenje uzrokuje kod praktikanta.
Planinari svoje tjelo jačaju ne samo na fizičkoj već i na psihičkoj domeni, što im uveliko olakšava obavljanje svakodnevnih poslova koji nisu rekreativne prirode.
Državni aparati promocijom planinarskih društava i potenciranjem ovakvog vida rekreacije potpomogli bi stvaranju „zdravog stanovništva“.
Pod pojmom „zdravog stanovništva“ podrazumijevam stanovništvo koje praktikuje fizički napor, ali i psihičku relaksaciju. Naučnim istraživanjima iz područja medicine je dokazano kako šetnja prirodom ima niz pozitivnih učinaka na čovjekovo zdravlje. Svakodnevno prakticiranje šetnje naročito u prirodi može pozitivno uticati na čovjekovo zdravlje, ali i preventivno ukoliko je čovjek slabog imunog sistema, ili genetski predodređen za neku bolest, kao što je dijabetes, astma, krvni pritisak, osteoartritis i sl.
Za poduzetnice Tea Kadić Mujezinović