Piše: Dr Lejla Cerić Džaferović
ANESTEZIJA IZ DŽENNETA IZAŠLA
U dalekoj prošlosti strah od stomatoloških intervencija je bio apsolutno opravdan. Sve intervencije su rađene bez anestezije. Bol je bio neizbježan.
Da bi izdržali bol prilikom vađenja zuba ljudi su doslovno bili vezani za stolicu. Iz tog doba datira pokušaj vađenja zuba pojedincu uz prisustvo vrlo bučnog orkestra. Nepoznanica je do dan danas da li su to radili da skrenu pacijentu pažnju ili da ga orkestar nadjača. Baš zvuči strašno.
Valjda se još od tih pradavnih vremena uvukao u ljudsku podsvijest strah.
Prvi pokušaji anesteziranja stomatologa su bili sa umakanjem spužve u opijum i približavanjem pacijentu da udahne ovu bolno ublažavajuću supstncu.
Početkom dvadesetog vijeka izumljen je lokalni anestetik, čarobna vodica za neutralizaciju bola. Uprkos tom odkriću, anestetik se na našim prostorima dosta kasno počeo koristiti za svaku stomatološku intervenciju. Čak i osamdesete i devedesete godine dvadesetog vijeka pamtimo po popravljanju zuba bez anestezije. Anestezija se ubrizgavala uglavnom samo prilikom vađenja zuba ili liječenja zuba (vađenje živca).
Glavni razlog za strah i fobiju od stomatoloških usluga jeste bol. Fobiji su doprinijela i negativna traumatična iskustva iz djetinjstva osobito predratnih generacija. Te traume iz djetinjstva se najteže savladaju.
Odgovorno tvrdim da je glavni razlog traume obavljanje intervencija bez anestezije. Bezbolni tretmani uz psihološki pristup pacijentu neutrališe fobiju i pretvaraju odlazak stomatologu u zadovoljstvo. Vreijeme bez anestezije je, nadam se, zauvijek iza nas.
PODUZETNICE.BA