Kada sam završila studij Pedagogije na Univerzitetu u Sarajevu, niko se nije mogao ni našaliti sa mnom da ću na posao čekati tako dugo. Ok, nije da nisam radila, jesam, nekoliko poslova, ali nisam nikada radila posao o kojem sam istinski sanjala. Priroda mog temperamenta ne bi trpjela svakodnevne administrativne obaveze , u ograničenom prostoru neke školske kancelarije, i ustaljene obrasce oglednih časova, razgovora sa nastavnicima, pokušaj popravljanja učeničkih delinkventnih ponašanja itd. Nisam znala da ovo ne želim dok nisam završila studij. Super, znači sazrijevam, rastem. Moj moto kroz život a ujedno i moje shvatanje sreće je da radimo ono što volimo. Kad radimo ono što istinski volimo, mi zapravo ne radimo nego živimo svoje snove. Ali, kad vam stanje na bankovnom računu pokaže nulu ili minus, onda zaboravljamo na snove, vizije, na našu svrhu postojanja, i borimo se za egzistenciju, za opstanak. I to je super. Pokreću nas nagoni. Po Maslowu, prva potreba koja mora biti zadovoljena da bi se sve ostale pojavile, jeste potreba za hranom, vodom, odnosno fiziološke potrebe. Tek na petom mjestu dolazi potreba za samoaktualizacijom, samoostvarenjem. Koliko li je samo ljudi oko nas koji su se zadržali na zadovoljenju fizioloških potreba. Dobro, ima i onih koji su otišli i dalje, pa zadovoljavaju potrebe za sigurnošću, za ljubavlju i pripadanjem, ali dalje od toga ne idu. Njihov život se svodi na životarenje.
Prije 2 godine, radila sam kao recepcionerka u jednom hotelu na Baščaršiji, i uživala cijelim bićem u tom poslu. Nije bio Bogzna šta plaćen, nažalost, što je bio i razlog mog otkaza, ali znam da sam ga radila najbolje što sam znala. Koliko sam samo ljudi upoznala iz cijelog svijeta, koliko kultura, priča, ideja i snova. Ti ljudi nisu samo prošli pored mene, ostavili podatke, uzeli ključ i otišli u sobu. Iznenadili bi se mom ophođenju prema njima i mojoj znatiželji. Ja sam za njih bila prvi ambasador svoje Domovine. Kao radnica sa hidžabom, mamila sam pažnju mnogih Europljana. Pitali su, interesovali se, a ja sam rado razbijala predrasude. Jedan motivacioni govornik, duhovnjak, Irac, me čak spomenuo na svom seminaru u Sarajevu, kao osobu koja je zagolicala njegovu znatiželju o različitim kulturama u Bosni i Hercegovini. Ostavila sam trag, negdje, nekome. Još uvijek sam u kontaktu sa nekim hotelskim gostima.
Želim prenijeti poruku svima koji „čekaju ili ganjaju“ posao, kako mi to volimo reći. Ne čekajte posao. Radite ga. Da sam ja poslodavac, prvo što bih pitala potencijalnog kandidata je: „Čime se baviš, koji je tvoj hobi, na šta trošiš svoje vrijeme.“ Razumijem situaciju u našoj državi, nije sjajna i teško je doći do posla, a kamoli do posla koji ćeš voljeti. Ali isto tako poznajem i susrećem ljude koji ga rade i koji žive svoje snove. Pa u čemu je onda razlika između jednih i drugih? Kako da pod istim okolnostima, u istoj državi, pod istom vlašću, jedni uspijevaju a drugi ne. Izbacit ćemo iz odgovora babine sinove, političke pijune i sve koji na „sumnjiv“ način imaju kapital. Ovdje pišem o običnim smrtnicima, koji su realizovali svoje ideje, pa i o poštenim političarima koji se istinski bore za našu Domovinu. Vjerovatno je razlika u načinu na koji troše ili su trošili svoje vrijeme. Svi vi (kao i ja) dok čekate posao iz snova, počnite koristiti svoje vrijeme na pravi i produktivan način. Radite već sada ono što volite, djelujte na mikroplanu.. Jednostavno, počnite mijenjati vaš svijet od sitnica, jer su sitnice ono što čine vaš život. Volite li šetati – šetajte, možda se tako rodi neka ideja. Idite na planinu, udahnite svjež zrak, pročitajte neku knjigu, napišite neki tekst, napravite nešto svojim rukama, ma bilo šta počnite, samo promijenite svoju svakodnevnicu. Čitajte o uspješnim ljudima, možda tamo pronađete odgovor za vaš put. Posjećujte seminare, radionice, izložbe, promocije, motivaciona predavanja, tako ćete se okružiti uspješnim ljudima. Oni vam ne mogu ništa loše donijeti već naprotiv. Počnite na ovaj način da tražite posao i budite sigurni da će vas neko primijetiti. Internet je donio veliko dobro ljudima i mislim da se pomoću njega zaista može puno toga ostvariti . Navest ću za primjer svog muža koji internet koristi najbolje što može. Kao jedan zaljubljenik u arhitekturu i dizajn namještaja, vazda nešto pretražuje po youtobe-u i možda neskromno tvrdim da ne postoji nijedna poznata građevina a da on ne zna njen naziv i arhitektu iste, te kojem periodu pripada. Youtobe nam nudi i mnoštvo videa o raznim vještinama koje možemo da razvijemo uz malo truda.
Družite se sa inspirativnim ljudima, čiji život može i treba da vas inspiriše i motiviše. Nekom će se dopasti vaš stav, vaša karizma, vaš pristup, inovativna ideja i sl. Mi u Bosni volimo generalizovati stvari, pa vjerujemo da ćemo se zaposliti samo ukoliko imamo nekog rodžaka na visokoj funkciji. Ali nije svima važna rodbinska veza. Poslodavac koji želi da investira u ljudske resurse neće gledati vaše prezime, vaš status, već vaš talenat i ambiciju. Moj fokus je na takvim poslodavcima a i vaš treba da bude. Ostali ne trebaju biti ni vrijedni vaše pažnje a kamoli frustracije. Pokušajte sebe zapitati šta vi možete da ponudite ovoj državi. Kako vi možete da promijenite stanje iste. Samo promijenite fokus i način na koji tražite posao i vjerujte cijelim bićem da ćete uspjeti. Ako ste poslali preko stotinu prijava za posao (upoznala sam i takve) i još niste dobili nikakav odgovor, onda nešto ne radite kako treba.
Neka traženje posla bude uzbudljiva avantura pomoću koje ćete doći na vašu destinaciju iz snova.
Sretnom nam bilo.
Autor: Sedina Muhedin
poduzetnice.ba