Coaching je proces u kome se radi na razvoju resursa i sposobnosti klijenata, pri čemu coach vodi i podržava klijenta u ostvarenju njegovih ciljeva. Coaching klijentu omogućava prevazilaženje ličnih ograničavajućih uvjerenja, dovodeći ga u stanje da ciljano upotrijebi svoje najbolje sposobnosti i podržava ga da eventualno svoje zadatke u okviru nekog tima (porodica, kompanija…) ispuni na najbolji mogući način.
Uvođenje coaching tehnika nudi dragocjenu podršku i stručnu pratnju pojedincima ili timu pri ostvarivanju ličnih ili poslovnih ciljeva, savladavanju teških situacija ili promjena.
Coaching je dakle pratnja u razvoju, koja se koncentriše na definiciju i postizanje konkretnog cilja. Coaching metode (mada se moraju spomenuti) su orijentisane prema rješenjima, a ne prema problemima. Razgovori se vode u pravcu pronalaženja rješenja i stimulišu razvoj novih strategija i načina razmišljanja i djelovanja. Problemi i konflikti iz prošlosti se mogu pomenuti u razgovoru, ali se ostavljaju u prošlosti i ne otvaraju se, niti analiziraju. Rješavanjem problema ili promjenama koje dovode do (eventualno potrebnog) izliječenja bave se savjetnici ili psihoterapeuti; takva vrsta rada ne spada u coaching.
U situaciji kada osoba prolazi kroz neku krizu ili je potrebno donijeti hitnu odluku, od velike je važnosti brza dostupnost coach-a, koja u tim situacijama može biti od velikog značaja . U takvim trenucima poslovnih izazova ili prekretnica na ličnom planu, profesionalni coach osobu usmjerava ka razvoju neophodnih resursa i strategija. On će pomoći da osoba prepozna izlaz iz krizne situacije ili osnaži svoje postojeće kapacitete.
Mnogim ljudima su potrebne usluge coachinga pri definisanju ličnih i profesionalnih ciljeva. Coaching je krojen potrebama klijenta, osmišljen sa ciljem da podrži klijenta u pronalaženju resursa, opcija i vještina neophodnih u postizanju uspjeha na ličnom, porodičnom, partnerskom ili poslovnom planu.
Coach je neutralan, nema lične interese niti bilo kakve želje u vezi sa određenom situacijom i može u potpunosti da se koncentriše na ciljeve svog klijenta. Dakle uslov je da coach bude i ostane dislociran i objektivan.
Coaching proces je najčešće krajnje ličan i jedino je moguć unutar sredine koja je sigurna i strogo poverljiva.
U procesu coachinga moguće se baviti:
- definisanjem ciljeva
- pronalaženjem rešenja
- planiranjem
- uvidom u lične vrijednosti i uvjerenja
- strategijom razvoja
A šta se zapravo dešava u toku samog procesa? Kakav se odnos razvija između coacha i klijenta? Gdje su granice tog odnosa?
Koliko stepen iskustva, smjelosti i samopouzdanja treba da posjeduje coach – da bi adekvatno vodio cijeli process, a da niti jednog momenta ne dodirne granicu ličnog i ne povrijedi osjećanja klijenta?
Većina coacheva se oslanja na tehnike, koje da bi se uopće certificirali za taj posao, moraju dobro savladati, ali da li je poznavanje tehnike coachinga dovoljno?
Nije dovoljno! Kao i u svemu ostalom tehnike je potrebno naučiti da bi se lakše zaobišle. Kao kad učimo voziti automobil, savladamo jednom tehnike i nikada više ne pomislimo na njih. Jednom smo morali proći kroz obuku, ali jednom smo morali i samo sjesti za volan i krenuti ka određenoj destinaciji bez instruktora. Isto je i sa coachingom. Jednom smo morali biti klijent.
Vođena ovim, željela sam modelovati osobinu dislociranosti svog coacha. Naš odnos je prisan i topao, ali i krajnje profesionalan. Naši razgovori su veoma otvoreni, ona je pažljiv slušalac, ali svo vrijeme uspijeva ostati dislocirana.
Pitala sam je otvoreno kako je to postigla?
U procese coachinga je ušla kao klijent. Trebala joj je pomoć. Bila je u jako teškom periodu života, u situaciji naizgled bezizlaznoj. Osjećala je da je na dnu. Pružila je povjerenje osobi koja je bila njen lični trener i koja joj je pomogla prvo da ispliva, a zatim da zapliva. A onda je plivala sve jače i jače. Kontinuirano je radila na sebi… Kad su njeni zamasi bili toliko jaki da je i sama osjećala kojom brzinom raste i grabi naprijed, uvidjela je da mnogi oko nje zaostaju. Zapetljani u vlastite probleme i ograničavajuća uvjerenja. Mnogi su bili tamo gdje je bila i ona, ali sa distance je to vidjela jasno.
Voljela ih je i poželjela im je pomoći. Tako je sve počelo…
Put od klijenta do coacha nije bio lak. Puno vremena i novca je uložila u svoju edukaciju. Učila je od najboljih. Napisala je knjigu. U tom procesu je i plakala i smijala se i rasla, neprekidno rasla… Prošla je i kroz procese psihoterapije. Sve je dovela na svjesni nivo i posložila. Danas pomaže ljudima. I uspješna je u tome. Ima sve što je potrebno jednom coachu. Ima vlastito iskustvo. I vjeruje u proces. Ona živi ono što govori. Ona živi ono u što poziva, jako je uvjerljiva i postiže nevjerovatne rezultate.
Ona je coach kakvog svi žele upoznati. Profesionalna, posvećena i dislocirana. Centar procesa je klijent. Svaki njen klijent je veoma svjestan koliko joj je važan i siguran je u njeno vođenje na putu do vlastitog cilja.
Piše: Adisa Tufo