Vještine prezentiranja predstavljaju umijeće javnog nastupa i kao takvi za mene predstavljaju izazov i temu koju želim obraditi sa posebnim zadovoljstvom, jer sam i sama često izložena javnom nastupu, ali ne bilo kakvom. Mnogi moje javne govore, bilo za govornicom, na podijumu ili pred kamerama smatraju odličnim i po njima me pamte; ja ipak mislim da se tu ima mnogo toga dodati i unaprijediti. Ovom radu pristupam kao osoba koja uzima u obzir svoje iskustvo da bi, na osnovu nih, postavila pioritete, ali svakako želim na prvo mjesto staviti dosadašnja istraživanja i nešto naučiti iz njh.
Bez obzira kako gledamo li na prezentacijske vještine, one su značajan segment interpersonalnih vještina svake osobe. Kao i u drugim stvarima u životu, za kvalitetnu prezentaciju najprije je važno definisati cilj, odnosno ono što želimo postići prezentiranjem nekog sadržaja. Nadalje, važno je poštovati njezinu strukturu i osnovne aktivnosti koje uključuje prikupljanje informacija i korisnih podataka, definisanje strukture i sadržaja prezentacije, izbora pomoćnih sredstava i konačno same izvedbe izlagača.
Kad govorimo o ciljevima prezentovanja, mislimo na cilj koji želimo postići izlaganjem određene teme, odnosno javnim nastupom. Ti ciljevi mogu biti veoma različiti i oni uvijek postavljaju polaznu tačku na kojoj dalje gradimo cijelu platformu prezentovanja.
Kad definišemo cilj, sasvim ozbiljno ćemo pristupiti pripremama. Pripreme su najveći dio posla i njima svaki iole ozbiljan govrnik pristupa sa velikom ozbiljnošću i posvećenošću. S obzirom na to da prezentacija, bilo zbog ograničenog vremena, bilo zbog očekivanja publike, zahtijeva viši nivo kvaliteta od nivoa svakodnevnog komuniciranja, vrlo je važno da ona bude što kvalitetnije pripremljena i što bolje uvježbana. Kvalitetnom pripremom i uvježbanošću smanjujemo tremu, ali i dajemo jasniju strukturu samoj prezentaciji.
Prezentacija je nastup, izvedba, a sama riječ prevedena s engleskog znači: biti prisutan, predstaviti se, iznijeti nešto, dar. Na prezentaciju možemo gledati u užem i u širem smislu. Naime, poznati psihoanalitičar Carl Jung (2016.) već je davno definisao personu slikom koja nastaje kao produkt interakcije onoga što jesmo i onoga što društvo od nas očekuje, te je za oznaku tog pojma posudio starogrčku riječ koja je označavala pozorišnu masku koju su tokom predstava nosili glumci. Naime, Jung smatra da se ljudi u svakodnevnoj komunikaciji zapravo koriste određenim maskama i da neprestano vode računa o tome kakav će utisak ostaviti na svoju okolinu.
U savremenom poslovnom okruženju uspjeh se postiže ne samo rezultatima napornog rada nego i sposobnošću njihovog prezentiranja. Kad nešto prodajemo, sklapamo poslovne ugovore, branimo vlastite zamisli, podnosimo izvješća, mi zapravo prezentiramo. Prezentiramo sebe, svoje ideje, rezultate svog rada, svoju kompaniju.
Strah od javnog nastupa danas je jedan od najzastupljenijih strahova. Ubrzano lupanje srca, znojenje dlanova, drhtanje glasa; rijetki su oni sretnici, koji ne poznaju ove simptome. Srećom, uz dobru pripremu, učestalo ponavljanje i korištenje tehnika čak i oni koji nisu „rođeni“ prezentatori mogu postići zadovoljavajuće uspjehe. Najvažniji zadatak prezentatora je pridobiti publiku za svoju ideju, a taj proces počinje već kad i sama priprema prezentacije.
Prezentiranje je danas zadatak i izazov s kojim se u svom poslu susreću ljudi na svim pozicijama i u svim branšama. Vještinu prezentiranja teško je, ako ne i nemoguće naučiti iz knjige. Svi smo imali prilike vidjeti da postoji ono nešto, što razlikuje izvrsnu prezentaciju od one prosječne.Kao i za druge vještine talent je samo dio onoga što prezentator može pokazati, ostatak leži u trudu, ponavljanju te kontinuiranom usavršavanju i učenju, a kreativan pristup i korištenje tehnika za poticanje kreativnosti prvi su korak ka izvrsnosti.
Na specifičnost i kompleksnost prezentiranja ukazuje i Andrew Leight (2003.), koji opisuje prezentaciju kao sve ono što se ne može napisati, jer ako sve što želimo reći može stati na papir, tada se uopće ne trebamo pojaviti. Dakle, prezentacija, uz verbalnu komunikaciju, uključuje i neverbalni, te paraverbalni dio.
(nastaviće se)
Piše: Adisa Tufo