Što je Socijalna kognicija?
Pod definicijom socijalne kognicije podrazumjeva se sposobnost pronalaska rješenja socijalnih dvojbi. Neka od glavni područja istraživanja socijalne kognicije su:
-spoznaja sebe: organizacija znanja o sebi, motivacijske orijentacije, samoregulacija;
– spoznaja drugih: teorije atribucije ,prethodujući činitelji, atribucijske dimenzije i posljedice atribuiranja.
Pristranosti u atribuiranju, atribucija emocij, primjena spoznaja o atribuciji, kognitivni i atribucijski pristup stereotipima: stereotipi kao šeme, aktivacija stereotipa, održavanje i mijenjanje stereotipa. Krajnja atribucijska pogreška.
Osobe koje su dobre u ovoj vrsti spoznaje u većini socijalnih situacija znaju što se od njih očekuje, kao na primjer kako se snaći u velikom gradu i slično. Osobe koji imaju ovu sposobnost isto su tako vješti semiotici, oni na neki način dešifriraju socijalne signale, na primjer mogu otkriti koja osoba u skupini ima najveću moć.
Prepoznavanje emocija prije sklapanja poslova?
Osobe koje su socijalno kognitivne i dobro mogu vladati sa prepoznavanjem podataka, imaju bolje shvaćanje u nečiju procjenu. Shvaćanjem neizgovorenih pravila koje upravljaju interakcijama od presudnog je značaja za recimo jednostavniju interakciju sa nekim tko dolazi iz drugih zemalja, iz drugih kultura, gdje se norme uvelike mogu razlikovati od onih koje imamo u našoj skupini.
Socijalno osvještene kognitivne osobe imaju tu prednost prilikom susreta sa partnerom, mogu na osnovu gestikulacije govora tijela, načina na koji sjede, da li stalno micu ruke ili noge ili dodiruju kosu, papire, skalnjaju sa stola, pomiču predmete i tako dalje, svi ovi signali upućuju da je partner/suradnik nervozan što upravo ovi znakovi upućuju na to, iz primjera ovakvih i sličnih se očito vidi da su emocije u porastu što može imati negativan ishod na osob/e koje se ovako ponašaju. Socijalno kognitivne osobe jako dobro uočavaju puno toga pri poslovanju, mogu recimo na osnovu nekog pitanja koje nema nikakve poveznice sa poslom dobiti odgovor, kakva je osoba/e preko puta njih, ovo su za osobe sa socijalnom kognicijom – neizgovorena pravila koja upotrebljavaju u svakodnevnici.
Japanski i Američki manager
Recimo kod načina poslovanja Japanskog managera i Američkog managera ima jedna ogromna razlika u poslovanju. Japanci prije sklapanja posla ili dolaska na sastanak dođu dan prije, dok je američki manager istereniran da dodje na vrijeme. Što ovo znači i koja je prednost kod Japanskog načina poslovanja, oni ustvari time žele prije se upoznati s gradom, kulturom, ulaskom u kompaniju se zadržavaju znatno duže, recimo zapažaju kada ulaze u kompaniju kako se zaposlenici ponašaju, dali su ljubazni, komunikativni i slično. S ovakvim pristupom u poslovanju prije sklapanja (pogotovo važnijih poslova), žele vidjeti da li kod drugog suradnika (potencijalnog budućeg poslovnog partnera) postoji „krinka“ koju će oni prepoznati, što će im dati uvelike veliku prednost pri sklapanju budućih poslova. Kod američkog managera kao što sam navela znači ne postoji niti u kulturi, a kamoli u poslovanju ovakav pristup da dodje prije važnog sastanka kod partnera „uočiti ove znakove“.
Kognitivni „škrtci“
Kada se prvi put susretnemo s nekom osobom, pred nama je ogromna količina informacija – kako osoba izgleda fizički, je li ono što govori nama zanimljivo, korisno, u skladu s našim pogledima na svijet, koje neverbalne znakove šalje, jesu li oni u skladu s onim što govori. Istovremeno razmišljamo i o tome što ćemo mi reći tijekom interkacije. Sve ovo se događa u vrlo kratkom vremenu i ljudi jednostavno nemaju toliko kapaciteta da se na svaki detalj svjesno usmjere, namjerno ga promisle i ulože trud u njegovo razumijevanje, ali kada bismo smanjili količinu informacija koje primamo iz okoline i bili efikasniji u zaključivanju ponašali bi se kao „kognitivni škrtci“. Odnosno koristimo različite šeme, prečace u zaključivanju, pristranosti i laičke teorije koje nam olakšavaju prilagodbu. Međutim, istovremeno ovakav način mišljenja može dovesti do problema, jer efikasnost ne znači nužno i točnost u zaključivanju. Tako zbog stereotipa možemo donijeti krivi zaključak i diskriminirati neku osobu, stvoriti netočan dojam, donositi odluke koje nisu dobre za nas, pa i svojim ponašanjem dovesti do potvrđivanja naših očekivanja (a koja su zapravo kriva).
Zbog ovakvih zaključaka u poslovanju, kao i naravno općenito u životu, jako je korisno i pozitivno imati razvijenu socijalnu kogniciju, važno je reći da kroz život bi trebali razvijati socijalnu kogniciju, prvenstveno zbog nas samih jer nam olakšava puno segmenata u svakodnevnici.
Autor: Žana Alpeza
