1.Kontekst savremenosti
Globalizacija i modernizacija stavaraju sve veću različitost i međuzavisnost u svijetu, a da bi razumjeli svijet i dobro funkcionisali u njemu, pojedinci trebaju ovladati novim tehnologijama i otkriti značenje većih količina dostupnih podataka. S tim u vezi pojedincima je u kompleksnim izazovima današnjeg društva potreban širok spektar kompetencija. Pojam kompetencija ne podrazumijeva samo znanja i vještine već se definiše kao “dokazana sposobnost da se u radu i učenju, te u profesionalnom i ličnom razvoju koriste znanja, vještine, socijalne i metodološke sposobnosti“.Društvo se suočava i s kolektivnim izazovima, kao što je postizanje ravnoteže između ekonomskog rasta i ekološke održivosti kao i blagostanja i socijalne pravednosti, što predstavlja osnovni koncept održivosti. Upravo održivi razvoj ovisi o “kompetencijama cjelokupnog stanovništva“.
Na tragu unaprjeđenja cjeloživotnog učenja apostofira se komplementarnost formalnog, neformalnog i informalnog učenja. Ovakvom razvoju kompetencija se do sada davalo premalo društvenog značaja, ali je preporukom Europske unije “ da zemlje članice najkasnije do 2018.godine uvedu regulacije za validiranje neformalnog i informalnog učenja“, poklonjeno više transparentnosti i priznanja. Sticanje kompetencija i prakticiranje, tj. primjena istih subjektivan je proces u kojem odrasla osoba upotrebljava cjelokupni vlastiti potencijal s namjerom ostvarivanja ciljeva. U tom kontesktu pomenut ćemo pet načina sticanja kompetencija. U prvom redu to je socijalizacija, zatim oblici formalnog, neformalnog, informalnog i implicitnog učenja. Sve navedene oblike učenja upravo tretira instrument Pasoš kompetencija, o čemu će u daljem radu biti više riječi
Kada se govori o raznovrsnom načinu sticanja kompetencija , podrazumijeva se najrazličitiji kontekst sticanja istih, pa se kompetencije mogu lahko i brzo prenijeti u tačno specificirane okolnosti, čime omogućavaju horizontalnu i vertikalnu prenosivost iz jedne discipline u drugu. Kompetencije su promjenjive s vremenom, ovisne su i o kognitivnom, fizičkom i psihičkom potencijalu pojedinca, koji je također promjenjiv s vremenom i ovisan o stečenom iskustvu, genetskim predispozicijama i kultrunom okruženju. Pojedinac upotrebljava različite vještine za iskazivanje neke kompetencije. Može se reći da je jedna kopetencija najmanje trostruko vrednovana od tri različita sistema, od kojih svaki ima svoje metode vrednovanja naspram nivoa stečene kompetencije – svoje ciljeve, očekivanja itd. Kompetencija je ovisna o vrijednosti koju joj dodjeljuje pojedinac koji tu kompetenciju posjeduje. S druge strane tu istu kompetenciju vrednuje društvo ( poslodavac u konkretnom slučaju), a prije svih vrednuje je sistem obrazovanja, ako je ista stečena formalnim obrazovanjem. Pojam vrednovanja rezultata učenja podrazumijeva: “Potvrdu nadležnog tijela da su rezultati učenja (znanja, vještine i/ili kompetencije) koje je pojedinac stekao u formalnom, neformalnom ili informalnom okruženju procijenjeni prema unaprijed utvrđenim kriterijima i da su u skladu sa zahtjevima vrednovanja. Vrjednovanje obično vodi do certificiranja“.
Pasoš kompetencija je adaptirana verzija njemačkog ProfilPASS-a (Pasoša profila), koji je razvijen od strane Njemačkog instituta za obrazovanje odraslih (DIE) i Instituta za razvojno planiranje i strukturno istraživanje (Ies). Pasoš kompetencija služi za identificiranje formalno, neformalno, a naročito informalno stečenih kompetencija uz pomoć vođene samorefleksije. Kao takav instrument ima za cilj sistemsku analizu, identifikaciju i dokumentovanje sposobnosti, vještina i kompetencija korisnika stečenih u okviru formalnog školovanja, ali i putem neformalnog obrazovanja i informalnog učenja, i kao takav, prvi je instrument na teritoriji Bosne i Hercegovine. Savjetovanje sa Pasošem kompetencija omogućava identificiranje postojećih vještina kod pojedinca, te motivira na dodatno usavršavanje u cilju postizanja veće konkurentnosti na tržištu rada. Identificiranje kompetencija analiziranjem polja djelovanja (školovanje, dodatno usavršavanje,poslovni život i praksa, kućanstvo i porodica, hobiji i interesi, služenje vojnog roka/civilno služenje vojnog roka, politički i/ili socijalni angažman, posebne životne situacije) dokazuje temeljito traganje za ljudskim vrijednostima. Ovako detaljnom analizom života pojedinca Pasoš kompetencija “daje podstrek da se osvijeste vlastite kompetencije i da se shvate kao lični kapital“[5.
Interakcija, u obliku poticajnog samorefeleksivnog razgovora u procesu savjetovanja odvija se na relaciji savjetnik i savjetovana osoba. “Savjetnik je prije svega osoba koja može da uspostavi dobar ljudski odnos sa korisnikom kojeg on bezuslovno prihvata i poštuje kao ličnost te obezbjeđuje saradnju s njim“.
Ovako postavljena komunikacija, gdje je savjetnik “primus inter pares“ (prvi među jednakima) u procesu savjetovanja sa Pasošem kompetencija, stvara klimu povjerenja koja je od velike važnosti u samom procesu.
Kako je za planiranje budućnosti ključna adekvatna informacija Pasoš kompetencija korisniku pomaže planiranje budućih ciljeva s neizostavnim benefitima samopouzdanja i samomotivacije. Bilansiranje kompetencija kao i formulisanje budućih ciljeva dolazi nakon kvalitetne identifikacije ličnih sposobnosti, vještina i kompetencija s ciljem motiviranja korisnika da odluči na koji način želi iskoristiti postojeće kvalitete i kako dalje želi da ih razvija. Precizirane sposobnosti vrednuju se na skali koja ima četiri stepena sa jasnom definisanim opisom, a “kriterij vrednovanja je stepen samostalnosti“ Prednost ovakvog načina vrednovanja jeste razgraničavanja kompetencija i sposobnosti i vještina. Indivudualna refleksija stvara se otvorenom mogućnošću da sposbnosti i vještine pojedinac unaprijedi u kompetencije svojim ličnim angažmanom. Identificirane vještine u procesu savjetovanja sa Pasošem kompetencija dokumentovane su u vidu Potvrde koja služi kao dodatak biografiji.
3.Kontekst budućnosti
U skladu sa potrebama savremenog tržišta rada neophodno je poticati i razvijati pojam rada kao ljudske vrijednosti, društvene potrebe i sredstva samoostvarenja svakog pojedinca. U kontekstu visoke nezaposlenosti, savjetovanje sa Pasošem kompetencija može pružiti informacije pojedincima, bez obzira na njihovu dob ili stepen kvalifikacija, o kompetencijama, znanjima i vještinama, kao i mogućnostima učenja kojima se stiču nove vještine prijeko potrebne na tržištu rada ili one vještine koje povećavaju mogućnosti za samozapošljavanje i poduzetništvo. Pasoš kompetencija kao instrument koji služi za identificiranje informalno, neformalno stečenih vještina zasigurno može biti jedan od modaliteta u procesima modernizacije obrazovanih programa u BiH. Poboljšanje kvalitete i relevantnost obrazovanja na način da obrazovni/studijski programi zadovoljavaju potrebe pojedinca, tržišta rada i mogućnost razvijanja karijere za budućnost u potpunosti korelira sa definisanim konceptima cjeloživotnog učenja.Bosna i Hercegovina kao buduća članica Europske Unije treba da razvije fleksibilne i jasne koncepte cjeloživotnog učenja s ciljem povećavanja zapošljivosti i poboljšanja ponude na tržištu rada.
Sudionici ekonomskih procesa osim osnovnih sposobnosti imaju znanja, vještine i kompetencije koje jesu ili se lahko mogu transformisati u vrijednosti koje su od značaja kako za pojedinca tako i za društvo. Još jedna prednost Pasoša kompetencija u odnosu na druge metode mjerenja je taj što Pasoš kompetencija ima “procesualan karakter“. Ovakav način omogućava održivu samorefleksiju pojedinca što donosi dvostruku korist. Pojedinac je osposobljen nakon procesa savjetovanja samostalno prepoznavati novo stečene kompetencije, te ih komparirati sa zahtjevima tržišta rada.
Autor: Reisa Hodžić – Magistrica sociologije i diplomirani komunikolog Poslovnog komuniciranja na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Savjetnik za Pasoš kompetencija i Pasoš kompetencija za mlade