Antropološki gledano istina je u praktičnoj korisnosti slaganja ideja i potreba, pa je istinito ono što je životno korisno, što unaprjeđuje život pojedinca i zajednice. Naime, vrijednost neke ideje ovisi o njenom učinku, rj. vrijedi toliko koliko je korisna. Pasoš kompetencija kao instrument za samorefleksiju, čini korisnijim pojedinca, a samim tim i zajednici se povećava vrijednost, što implicira i obavezuje na pozitivan stav prema ovoj društvenoj korisnoj ideji. U antropološkom smislu čovjek je aktivno suprotstavljen svijetu (nije u njemu, nego naspram njega) , čovjek mijenja svijet i prilagođava ga sebi, no pri tom mijenja sam sebe. Bit čovjeka očituje se u ostvarenju vrijednosnog ideala, po kojem pojedinac dobiva svoju vrijednost u zajednici. Filozofsko-historijski utemeljena je potreba za cjeloživotnim učenjem, kao i svim raspoloživim alatima korisnim za rast i razvoj pojedinca, a argumentovana Kantovim stavom da “ smo mi nesavršeni kao i naša spozaja“ (Kant,2005.) Ako čovjek upozna sebe (samosvjesnost) može bez problema prepoznati korisnost Pasoša kompetencija.
Ako se pozovemo na Kantov kategorički imperativ : čovjek je svrha čovjekovog djelovanja i čovječnost kao nužnost, s pravom se može reći da je korisnost Pasoša kompetencija unaprjeđenje pojedinca i zajednice. Kantov precizni imperativ glasi “postupaj tako da maksima tvog djelovanja može da posluži kao jedan opšti zakon” (Kant,1979.) dakle raditi u smislu dobra koje odgovara biti čovjeka.
Lična odgovornostje odgovornost prema vlastitom životu, a društvena odgovornostje odgovornost jednih za druge, i jednih prema drugima. Ako postoji lična odgovornost onda se implicira i postojanje društvene odgovornosti. Preuzimanje odgovornosti od strane pojedinca ključan je društveni problem, jer preuzimanje odgovornosti treba da bude način života, a ne nužnost. Postoji preduslov za odgovornost a to je samosvjesnost. Čovjek je spoznajno i djelatno biće. Svojim djelovanjem on proizvodi određene učinke pozitivne ili negativne , za sebe i društvo u kojem živi. Svaka naša odluka ili djelo potiče u nama razmišljanje o ispravnosti vrijednosti onoga što smo učinili.
Savijestnije nešto što se može naučiti ili steći iskustvom , ona je individualna , jedinstvena. Kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke. Moralna savijest svakog čovjeka je na onom nivou na kojoj je spoznaja vlastitih intelektualnih mogućnosti. Samo čovjek koji ima vlast nad sobom i svojim postupcima , koji može obuzdati svoje nagone i osjećaje , svjestan onog što može ali se ne srami priznati kada pogriješi , samo čovjek koji se osjeća odgovornim može biti koristan društvu.
Pojam odgovornosti pretpostavlja znanje, volju i slobodukao nužne elemente uračunljivosti. Upravo ovi elementi ZNANJE, VOLJA i SLOBODA su postulati na kojima počiva korisnost, upotrebljivost i učinkovitost Pasoša kompetencija u društvu. Kompleksnost pojma odgovornosti u procesu savjetovanja sa Pasošem kompetencija zahtijeva smislenu formu konstantnog rada na sebi, kako bi se uvijek i u svakoj prilici odgvorno postupilo za drugog.
Ako se vratimo na društvenu odgovornost Levinas opisuje odgovornost “ koja polazi od drugog“ (Levinas,2003.). Jakoji svojim znanjem privlači svijet k sebi doživljava prepad pojavom drugog. Drugi se ponaša posve drugčije. Drugi izmiče i izrasta. Nadrasta historijski, sociološki i kulturni smisao. U odnosu s drugim ja nisam stvaralac , nego primatelj , koji sluša. Ovakva filozofska formulacija odnosa s drugima, apsolutno korespondira sa odnosom savjetnik- savjetovana osoba, u procesu rada sa Pasošem kompetencija. Proces savjetovanja leži u odgovornosti kroz drugog i za drugog.
Forme odgovornosti u kontekstu rada sa Pasošem kompetencija su mnogostruke, pomenut ću neke. Odgovornost je odnos, u prvom redu podrazumijeva odgovornost savjetnika i odgovornost savjetovane osobe. Objekt odgovornosti je sam proces savjetovanja. Odgovornost je smislena ukoliko znamo zbog čega se određenim činom , savjetovanjem kroz Pasoš kompetencija , žele postići neki učinci.Kako se procesom samoanalize kroz Pasoš kompetencija vrednuju čovjekove vještine, onda je filozofski opravdana korisnost Pasoša kompetencija, jer se odgovornost oslanja na vrednote. Odgovornost je konačan stav koji je usmjeren na dobar život svih bića, na aktivno zalaganje za bolji život svih. Odgovornost možemo osjećati na raznim instancama: Bog, država preko institucija, društvo, javno mnijenje, historija, budućnost ili pak vlastita savijest. Pitanje ostaje otvoreno.
Analizirajući savremenost u kontekstu društva znanja Liesmann zaključuje da “neobrazovanost danas nije nikakav intelektualni deficit, nije nedostatak informiranosti, nije defekt kognitivne kompetencije, nego je odricanje od htijenja da se nešto uopće razumije“ (Liessmann,2008.). Na tragu promišljanja o individumu Liessmann apostrofira kako je sticanje znanja postalo samo sebi svrha bez želje za mudrošću i samorazvojem pojedinca. Ako se vratimo poentiranju samog rada, Pasoš komepetncija kao društveno koristan alat, još jednom vidimo njegovu argumentovanu opravdanost, jer se isti bavi pojedincem.
U smislu lične i društvene odgovornosti završna promišljanja u kontekstu lične i društvene odgovornosti apostrofirat ćemo sljedećim citatom:
„Odgovorni smo za ono što radimo , ali i za ono što ne radimo“ . Voltaire
Literatura:
Imanuel,Kant,Prolegomena za svaku buduću metafiziku,Plato,Beograd,2005.
Konrad Paul,Liessmann,Teorija neobrazovanosti:Zablude društva znanja,Jesenski i Turk,Zagreb 2008.
Levinas,Emmanuel,Totalitet i beskonačnost,Jasen,Beograd,2006.
Autorica: Reisa Hodžić – Magistrica sociologije i diplomirani komunikolog Poslovnog komuniciranja na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Savjetnik za Pasoš kompetencija i Pasoš kompetencija za mlade