Studij Stomatologije karakteriše jedna specifičnost. Jedna vrlo nezgodna specifičnost.
Prve tri godine Stomatološkog studija se sastoje iz polaganja predkliničkih stomatoloških i medicinskih predmeta (iste vrste kao na Medicinskom fakultetu). Od opšte fizike, hemije, biologije do anatomije, histologije, fiziologije, patologije itd. Za usvajanje znanja iz tih predmeta potrebno je jako puno uloženog truda i odricanja i oni su vrlo često eliminacioni za nastavak studija pojedinih studenata.
Nakon što se uspješno ispolažu svi ti predmeti, na četvrtoj godini studija dolazi najveći izazov – rad sa pacijentom.
Da li ste talentovani za manuelni rad u ustima drugih ljudi otkrivate tek tada.
Koliku koncentraciju zahtijeva jedan popravak zuba dok u jednoj ruci držite izuzetno opasnu bušilicu, a sa drugom rukom se borite sa pacijentovim obrazima, jezikom, pljuvačkom? Pri tome radite u mikro polju (zub) sa mikroinstrumentima, pri čemu taj rad mora biti izvršen prema najstrožijim pravilima struke, da plomba nebi ispala… Hoćete li moći iskoordinirati rad ruku i noge koja pomjera papučicu prilikom bušenja?
Da li imate talenta da smirite pacijenta i ulijete mu povjerenje u svoj rad?Kako pri tome svemu ostati smiren i siguran?
Sta ako tada shvatite da se javlja gađenje prilikom gledanja u tuđa usta?
Sjećam se da su nam studentske vježbe koje su trajale dva školska sata bile određene za popravak jednog zuba. Sjećam se i da smo nakon toga poprilično bili i fizički i psihički iscrpljeni, a radilo se o samo jednoj plombi. Za nekog je taj umor bio slatki euforični umor. Za one koji se u tom poslu nisu prepoznali bila je katastrofa.
Svi smo imali zajednički upitnik iznad glave. Ako je ovako teško za dva sata popraviti jedan zub, kako ćemo raditi po čitav dan, svaki dan….? Navići će se na ludi tempo oni kojima ovaj posao leži, a šta sa kolegama kojima se u praktičnom radu ne pronađoše?
Više od pola puta studiranja se prešlo ni naprijed ni nazad…..
Piše: Dr Lejla Cerić Džaferović, specijalista parodontologije i bolesti usta
PODUZETNICE.BA