Ekonomske posljedice pandemije bit će katastrofalne po globalnu i bh-ekonomiju, trajat će godinama, a svijetu će biti potrebne godine za oporavak, jer po svim pokazateljima i prognozama raznih teretičara i međunarodnih institucija, svijet se suočava sa najgorom ekonomskom krizom od Velike depresije 30-tih godina prošlog vijeka.
Najpogođenije će biti zemlje u razvoju, među kojima je i Bosna i Hercegovina, koje neće moći opstati bez međunarodne finansijske pomoći. Pad ekonomskih aktivnosti bit će daleko veći nego tokom svjetske ekonomske krize 2008.godine, doći će do smanjenja prihoda i deficita budžeta na svim nivoima vlasti u BiH, desit će se ubrzano (praznih fondova-PIO/MIO) pražnjenje mnogih fondova, ekonomski rast bit će negativan i bit će nemoguće da se izbjegne pad životnog standarda i Inflacija. Loše upravljanje krizom u Bosni i Hercegovini je gore od pandemije, a za rezultat ćemo imati nesagledive posljedice po životni standard i ekonomiju BiH. Kao posljedica pandemije čeka nas i INFLACIJA, porasat će troškovi živata, a plate se smanjiti ili ostati iste tako će se potrošnja i kupovna moć smanjiti, a time i punjenje buđeta i fondova.
Upravo ovih dana imamo najavu aviokompanija, koje su uz turizam najviše pogođene pandemijom, da se nakon pandemije spremaju za manje putnika i više cijene svojih letova. To je opravdan poslovni potez sa ekonomskog stanovišta za njihovo uspješno poslovanje u budućnosti, jer je sada većina njih prizemljila avione, a nakon pandemije aviokompanije očekuju da će poslovati sa visokim troškovima, zbog malog broja putnika i obaveze da veliki broj mjesta u avionu moraju biti prazna zbog razmaka putnika. Ovi povećani troškovi u aviokompaniji biti će prebačeni na putnike, te se očekuje poskupljenje letova i do 50%.
Neki naučnici koji se bave globalizacijom i razvojem smatraju da pandemija predstavlja rizik za stanovništvo hiljadu puta veće od ratova i da sad vidimo koliko je svijet postao međusobno ovisan. Protiv pandemije, klimatskih promjena, otpornosti na antibiotike i druge globalne promjene, jedino se možemo boriti zajednički, moramo izgraditi kooperativan svijet u kojem ćemo shvatiti da smo jaki onoliko koliko su jaki najslabiji među nama.
U Bosni i Hercegovini morat ćemo rušiti neke dosadašnje ljestvice vrijednosti i graditi nove, a koje se sada naočigled ruše kao kula od karata. Na prvom mjestu to je podjela nacionalne ekonomije BiH na realni sektor, koji proizvodi i stvara novu vrijednost i javni sektor koji ništa ne proizvodi nego se uhljebio i poput parazita sisa krv realnom sektoru. Također, zdravstveni radnici, policajci, vojska i vatrogasci proizvode sigurnost i zdravlje. Osim ovih zanimanja u vanrednim okolnostima svoju ulogu imaju i učitelji, nastavnici, profesori koji putem online nastave proizvode kvalificirane zaposlenike i kadar, a zdravstvo održava i proizvodi zdrave ljude, da bi realni sektor uopće mogao funkcionisati i postojati.
Kriza će najviše pogoditi turizam, saobraćaj i privatni preduzetnički sektor (mali biznis i obrt) i zaposlene u njemu. Mnogi od preduzetnika u malom biznisu će se naći u velikim teškoćama koje će voditi stečajevima usljed čega će veliki broja radnika ostati bez posla. Pandemija nije ni završila, a u Federaciji BiH po podacima zvaničnih institucija već je oko 20.000 ljudi izgubilo radna mjesta. Ostat će samo one kompanije koje budu u stanju raditi i osiguravati poslove i u uslovima recesije, one kompanije koje imaju rezerve i one koje imaju imovinu-kreditnu sposobnost za zaduživanje kako bi prebrodile teškoće tokom krize.
Također, kriza uzrokovana pandemijom, otvorila nam je širom vrata i priliku da krenemo u neophodne reforme, prije svega racionalizaciju javnog sektora. Teret krize neće se moći samo svaliti na realni sektor, jednostavno morat će doći do kresanja administracije (političkih uhljeba -parazita) i smanjenja plata u javnom sektoru.
Svaka kriza je prilika za racionalizaciju javnog sektora, jer će nam sad pokazati šta je birokratija, koliko su neke birokratske procedure, propisi i uslovi nepotrebni i besmisleni za funkcionisanje života i privrede.
I do sada Bosna i Hercegovina zbog Dejtonskog ustava i nesposobne vlasti ima preglomaznu administarciju, preveliku javnu potrošnju i s ovakvim ustavom i ovom vlasti ne može stvoriti samoodrživu ekonomiju – ne može naprijed.
Između ostalog u BiH imamo:
– dvije (2) države u državi a jedna država ima deset (10) državica,
– četrnaest (14) vlada,
– četrnaest parlamenata,
– preko 150 ministarstava, toliko ministara, zamjenika, pomoćnika, vozača, sekretarica itd.
-185 općina,
-199 budžeta a nemamo kormilara broda.
Zbog ovakve preglomazne administracije i prevelike javne potrošnje, država se neopravdano zadužuje (kao i ovih dana od MMF-a) i povećava namete privredi koja je već preopterećena raznoraznim davanjima, porezima, taksama i izdvajanjima. Država nam je preskupa i ovoliku javnu potrošnju i administarciju nebi mogle izdržati ni mnogo bogatije države od BiH, te stoga pod hitno trebamo krenuti u ekonomske reforme, kresanje državne administracije i smanjivanje javne potrošnje, jer privreda BiH ne može to više finansirati.
Bez ekonomskih reformi i nužnih promjena nakon pandemije, u Bosni i Hercegovini će ostati „EKONOMSKA EPIDEMIJA“. Koliko god bila teška neka kriza i koliko god će donijeti negativnih i katastrofalnih posljedica ona je uvjek i prilika za novi početak.
U Bosni i Hercegovini je neophodno izvšiti resetiranje postojećeg nakaradnog stanja, novi početak je nužan i potreban svim narodima i stanovnicima naše zemlje. Ovo je prilika da se probudimo iz višegodišnjeg sna i iluzija, te da se od korupcije, kriminala, nepotizma i klijentelizma okrenemo meritokraciji, stručnom a ne podobnom i poslušnom kadru i sve većem oslanjanju na domaću pamet i proizvodnju. Bez ovoga i nakon pandemije virusa u Bosni i Hercegovini će ostati vanredna situacija – kriza i „EKONOMSKA EPIDEMIJA“.
Na kraju kolumne, velika podrška herojima u bjelom- ljekarima i medicinskom osoblju koji su na prvoj borbenoj liniji.
Autor teksta: Prof.dr. Sadik Bahtić