Piše: Adisa Tufo
Voljeti svoj posao, znači živjeti ga i van radnog vremena; radovati se novom radnom danu. Ponedjeljkom, nakon opuštenog vikenda, priželjkivati susrete sa saradnicima. Hrabro se suočavati sa izazovima, inovirati, kreirati, davati sebe bez kalkulacija… I nikada se ne desi da ta ljubav ostane neuzvraćena. Kad čovjek daje sebe, život mu vraća troduplo.
Važno je u to vjerovati.
Kažu da «ako radimo ono što volimo, nećemo morati raditi niti jedan dan u životu». Pa i složila bih se i ne bih. Nekako unaprijed nam se kreira predubjeđenje da u osnovi ljudi rad ne vole. A vole…
Sad smo se, u danima korone, uvjerili koliko nam nedostaje normalno radno vrijeme, normalni radni dani, naše kolege s posla, odlasci na posao, gradska gužva, užurbanost. Nismo ni znali da je to život kojim volimo živjeti.
Moje prijateljice, koje vode male biznise, a ne mogu ih zbog prirode posla raditi od kuće, bile su jako uznemirene novonastalom situacijom. Naprosto nisu znale kako reagovati. Kozmetičarke, frizerke, cvjećarke, trgovkinje neprehrambenim artiklima, stomatologinje, ugostiteljke, poslastičarke, kuharice i pomoćne radnice, te mnoge mnoge druge, bile su itekako zatečene novonastalom situacijom. Da li će ublažavanje mjera donijeti nešto novo? Barem u nama da se nešto novo desi. Da počnemo cijeniti ono što imamo i konačno da shvatimo da se ama baš ništa ne podrazumijeva.
Sviđa mi se kad ljudi razmišljaju svojom glavom. Kad imaju znanje, snove, očekivanja, mišljenje, zahtjeve; kad osjećaju ljubav, strast, želju; kad su spremni biti konstruktivni i kreativni i kad se ponašaju kao vizionari. U takvim sredinama sve ide naprijed. Bez obzira što ih povremeno život katapultira iz zone konfora, takvi se uvijek na noge dočekaju.
Zanima me kakvi smo. Dani što dolaze pokazati će kakvi sve potencijali čuče u nama. Neće biti lako, ali od stajanja nema ništa… Idemo naprijed!
PODUZETNICE.BA