Veliki je broj ljudi koji osnovano ili ne, imaju strah od stomatologa. Najčešće su uzroci takve fobije smješteni negdje u djetinstvu i povezani sa nekim lošim iskustvom. Neki put to iskustvo i ne mora biti lično, dovoljno je da je neko iz okruženja doživio traumu i “nesebično” je prenio na sve oko sebe. Ali nisu sva iskustva loša. Postoje i ona dobra i izuzetno pozitivna. Zamolili smo nekoliko pacijentica naše kolumnistice dr.Lejle Cerić Džaferović, da podijele sa nama svoja iskustva. Zašto? Zato što je oralno zdravlje veoma bitno i zato što govoriti o oralnom zdravlju, koliko god da zdrave i jake zube imamo, ipak ne možemo bez redovnih posjeta stomatologu. Zato pročitajte tekst do kraja i otkrijte zašto je nekad tako drugačije …
Iskustvo br.1
Pronaći vrhunskog stomatologa i pobijediti svojevrsni strah od stomatološke ordinacije i zvuk brusilice, za većinu ljudi je veliki korak naprijed u brizi o zdravlju zuba. Moj strah sam uspijela pobijediti u stomatološkoj ordinaciji dr.Lejle Cerić Džaferović.
Unatoč svijesti o održavanju higijene zuba i usta, moj strah je bio godinama veliki i samo se produbljivao. Nisam smjela otići zubaru sve dok viša sila nije uticala na to. Svaki put kada bih vidjela kod drugih bijel i blistav osmijeh, govorila bih sebi da je krajnje vrijeme da posjetim zubara.
Odlazeći na posao svako jutro sam prolazila pored ordinacije Dr. Lejle. Ne znam zašto, ali u svom tom strahu, imala sam izvjesnu dozu pozitivnog osjećaja da je ta ordinacija pravi izbor. Našla sam broj telefona na internetu i zakazala pregled. Ugodna atmosfera koju sam osjetila pri ulasku u ordinaciju, pristup medicinske sestre koja me dočekala sa osmjehom, a posebno ophodjenje same dr. Lejle dok sam sjedila na stolici, polako su umirili jako lupanje srca i opustili me da sam i zaboravila da se nalazim na stomatološkoj stolici. Nakon pregleda moja prva rečenica bila je: “Nemojte me ružiti što sam dopustila ovakvo stanje”. Nasmijala se i rekla: “Ja nisam tu da bih ružila bilo koga, već vam pomognem i napravimo rezultat sa kojim ćete prvo vi, a onda i ja, biti zadovoljni”. S obzirom da strah još uvijek nije iščeznuo misleći da ću moći lakše proći rekla sam doktorici da mi povadi sve zube i napravi proteze, što je ona kategorički odbila i rekla da ne doalzi u obzir i da ćemo napraviti nešto puno bolje, samo da se ne sekiram i ne brinem. Objasnila mi je detaljno šta se treba uraditi, kakav je proces i koliko će dugo trajati. Tada mi je iz te perspektive izgledalo da tome neće biti kraja i da će moje muke zbog dolaska stomatologu potrajati čitavu vječnost.
Od tog dana, marta 2017.godine, u naredna dva i po mjeseca redale su se moje posjete ordinaciji. Nisam neko ko se boji igle, ali moj prag boli je jako nizak, a doktorica je već u prvom “radnom danu” učinila sve da ne osjetim ni najmanju bol tokom vađenja zuba. Moje posjete ordinaciji su postajale sve češće kako je proces popravke zuba odmicao i sa svakim dolaskom dr Lejla je imala jako puno strpljenja, volje i htijenja i svaki put je ulivala mi sve veću sigurnost. Postepeno sam prihvatala odlazak stomatologu kao odlazak na posao i radovala se, jer je svaki put atmosfera bila jako ugodna, a posebno što sam ordinaciju napuštala nasmijana iako još nije bilo sve gotovo.
Pred sami kraj kada sam mislila da sam dobila novi izgled, doktorica je tražila da sačekam još malo, da se naprave korekcije i prepravke kako bi rezultat bio očekivan. Sredinom juna 2017. godine izašla sam iz ordinacije nasmijana i sretna i što je najbitnije bez trunke straha od stomatološke ordinacije, zadovoljna što više nikada neću zaobilaziti mjesta gdje piše Stomatološka ordinacija. Na kraju sve pohvale idu Dr Lejli, njenom timu i hvala na svakoj riječi i ohrabrenja koju mi je uputila i što je učinila da pobijedim strah.
Zato dragi moji nemojte “bježati” od stomatologa, koliko god da imate predrasude i strahove, najbitnije je da naiđete na doktora koji će sve učiniti da vam podari lijep i zdrav osmijeh, a učiniti će sve da vam boravak u stomatološkoj ordinaciji učini ugodnim i opuštenim. U ovom slučaju topla preporuka za Dr.Lejla Cerić Džaferović. (puno ime i prezime autorice teksta poznati redakciji)
Iskustvo br.2
“Smatram da sam spadala u grupu stomatoloških pacijenata sa patološkim strahom koji je prevazilazio granice zdravog razuma i manifestirao se čak u vidu stvarnih zdravstvenih smetnji tipa : nesvjestice, tahikardije, dijareje i mučnine koje su redovno izazivali odlasi kod stomatologa. O bježanju iz čekaonica stomatoloških ordnicija je izlišno i pričati jer su bili redovna pojava, čak i u stanjima velikih bolova izazvanih gnojnim procesima koji su kod mene djelom dio i nasljednog faktora. Sve navedeno je rezultiralo katastrofalnim stanjem zuba,kao i redovitim bolovima koje su pratili upalne procese i u konačnici traumatična vadjenja zuba uz nesagledive posljedice po zdravlje i svakako u estetskom smislu.
Vraćajući se godinama unazad, tek danas u petoj deceniji života skupila sam hrabrost da analiziram da su zapravo moja traumatična iskustva počela još u ranom djetinjstvu kada sam sa nekih pet godina u pratnji mame otišla na stomatolosku kliniku radi bolova izazvanih dubokim karijesom, sa intenzitetom bolova kojih se danas sjećam. Veću traumu od samog bola izazvala je upotreba metalnih zaštita za prste koje je doktorica stomatolog koristila naravno iz opravdanih razloga, ali djetetu od pet godina to je stvorilo neizbrisivu traumu.
Godine koje su uslijedile, zapravo od kada sam ja mogla nesto odlučivati (od perioda puberteta) svodile su se na beskonačnu zloupotrebu antibiotika za svaki gnojni proces koji je pratio konstante zubobolje,te su na kraju ti zubi bivali vadjeni u stanju kada ni jedna anestezija nije djelovala.
U postratnom periodu nakon nekoliko “mirnih” godina po pitanju zubobolja,ponovo kreću moji problemi sa bolovima koje sam jedva uspijevala i prevazici kao i silni strah ohrabrujući se da sam ja sada mama malog dječaka i da moram biti primjer svom sinu u svemu pa tako i u odlascima stomatologu,te sam na instistiranje radnog kolege otisla njgovom stomatologu i na bazi njegovog odnosa sa pomenutim stomatologom i općenito reputacijom koju je doktor uzivao počela sam da popravljam zube.
Medjutim,tada se dešava dramatična upala u donjoj vilici i naravno uz povjerenje koje sam vec počela osjećati prema pomenurom stomatologu, odem i obratim se sa velikom zuboboljom.
Daleko da ću sebi dati za pravo miješanja u nečiju stručnost, ali doktor mi bez razmišljanja izvadi osmicu koja je prethodno minimalno bila ostećena i na koju je baš on stavio malu plombu nekoliko mjeseci ranije, a da nije bilo potrebno čak ni liječenje. Bolovi su se nastavili,ja sam opet otišla istom stomatologu kada je on uzeo i “otvorio” šesticu koja je takođe bila liječena i plombirana od strane istog doktora,te je nakon 48 sati i nju izvadio jer je mene i dalje boljelo.
Pored svih mojih molbi i nastojanja,doktor se oglušio na moje zahtjeve da napravi RTG snimak (mada je u svojoj ordinacij već tada posjedovao RTG aparat) . U konačnici tog bolnog procesa ispostavilo se da je sedmica bila zub koji mi je stvarao bolove, da je proces bio na korjenu i taj zub mi je izvadjen na kraju. U roku od svega nekoliko dana ja sam ostala bez tri zuba u donjoj vilici,od kojih dva apsolutno nisu trebala biti izvadjena.
Nakon svega preživljenog pomenuti doktor me počeo izbjegavati te je na moj pokušaj zakazivanja termina za kontrolu rana (a bile su zaista ogromne) prebaciovao me kolegici koju je zaposlio u svojoj ordinaciji uz opravdanje da se on bavi konstrukcijom klinike za VIP pacijente (počeo je izgradnju iste na drugoj etaži zgrade gdje je bila već uhodana stomatološka praksa).
Bila sam zbunjena i bespomoćna, jer ni u toj situaciji nisam napravila baš nikakav problem, niti neku negativnu reakciju. Moja frustriranost je bila tolika da sam se zaklela da apsolutno nikada više neću preći prag bilo koje stomatološke ordinacije, da ću izvaditi sve preostale zube kada dodje vrijeme i napraviti protezu.
U međuvremenu sam oboljela od dijabetesa tipa 2,te sam u tom periodu bila prinudjena izvaditi peticu u donjoj vilici (upravo u nizu gdje su izvadjena ona famozna tri zuba iz prethodnog iskustva). Međutim,nakon vađenja koje samo po sebi nije bilo komplikovano nešto je krenulo po zlu, jer je rana boljela danima tolikim intenzitetom da se bol spustala na desno rame iz vilice.
Kako sam u tom periodu tek počela rad na novom radnom mjestu i nije bilo uputno da odmah idem na bolovanje,trebala mi je brza i efikasna akcija stomatologa. Ali gdje? Kome? Moje nepovjerenje i strah su bili opet na vrhuncu. Sasvim slučajno na internetu ukucam u pretraživač “stomatolog bez bola”… i intertnet prepozna Dr.Lejlu Cerić-Džaferović.
Odmah po pozivu Dr.Lejla mi je zakazala termin, te je bila izuzetno susretljiva kada sam rekla koliki su bolovi i da sam dijabetičar. Doktorica je odmah shvatila u čemu je problem i pored svega preventivno napravila snimak rane, što je meni apsolutno bilo više nego značajno jer sam shvatila koliko je je Dr.Lejla temeljita.
I zaista riješila je moje bolove u svega nekoliko trenutaka kiretažom rane na kojoj se nije stvorio krvni ugrušak radi mog dijabetesa. Toliko nježu ruku ja do tada nisam osjetila, čak i bez anestezije.
Iskrena da budem, ni moja familija mi nije vjerovala da sam taj proces uspjela bez davanja anestezije.
Sva naredna iskustav kod Dr Lejle bila su jednaka tome. Nevjerovatan mir sa kojim sjednem kod doktorice na stolicu smatram da se ne moze mjeriti ni sa jednim drugim stomatologom u gradu.
Pristup pacijentu koji ima Dr.Lejla Cerić-Džaferović je izvaredan i čudesan, u stanju je umiriti i najveću kukavicu kakva sam i ja bila. Stručnost i kvalitet odrađenog posla su neupitni ,ali nježnost i pažljivi pristup koji Doktorica Lejla nosi u sebi, to se ne uči ni na jednom fakultetu. To je urođeni dar koji samo rijetki mogu imati.
Istina, meni je na web stranici doktorice u oči “upala” rečenica da ni anestezija ne boli. I zaista,nekom izvarednom tehnikom kod Dr Lejle ne osjetite čak ni apliciranje lokalne anestezije što je za mene bilo pravo otkriće i za šta ja mogu garantovati da je zaista tako. Popravci zuba, liječenja pa čak i vađenja zuba ne moraju nužno biti traumatična iskustva,ako imate sreću pa u životu upoznate i stomatologa i čovjeka kakav je Dr Lejla.
U predstojećem periodu me očekuje rekonstrukcija vilice (proteza, navlake i sve prateće radnje) kod drage Dr Lejle Cerić.Džaeforvić.
Mada nisam nikada mislila da ću to i pomisliti, a kamoli osjećati, iskreno se radujem tom iskustvu jer beskrajno vjerujem svom stomatologu. Ja lično nemam namjeru više nikada imati iskustva sa drugim stomatolozima, tako da o iskustvu nakon Doktorice Lejle zaista ne mogu govoriti. (Piše: Sanela Husić iz Sarajeva)
PODUZETNICE.BA
Tekst objavljen kao podrška poduzetnicama i poslovnim ženama iz Bosne i Hercegovine.