17.mart
Korona nas je natjerala da zaboravimo sve drugo.
Ne priča se nigdje o izbornoj godini, o političkoj nestabilnosti, ostavklama i smjeni kantonalne vlade. Nije više zanimljiva ni afera “Asim” niti sve ono što je društvene mreže (i naše misli) okupiralo svakodnevno zadnjih dana. Sad osim korone nema ništa. Sve drugo je blijeda vijest.
Preko noći je sve stalo.Sad ne mogu ni da se bavim razmišljanjima o nekim prizemnim stvarima. U kućnoj sam samoizolaciji. Jako malo lično kontaktiram sa ljudima. Mogu da radim online, čitam knjige, družim se na društvenim režama. Mogu da pijem kafu u svojoj bašti, da uradim nešto u pčelinjaku ili plasteniku. Mogu da čitam ili pišem, da kuham…
Svašta mogu. Ne treba mi ničega puno. Sve se svodi na golo preživljavanje. Ima u ovome dobra za sve nas. Ako se budemo ponašali kao razumom obdareni. Naučićemo veoma važne, rekla bih najvažnije životne lekcije. “Čovjek snuje, dragi Bog olučuje… “Svi moramo biti malo opušteniji, ne sekirati se zbog stvari na koje nemamo uticaja. Okrenuti se jedni prema drugima. Voljeti se, poštovati.
Smatram da ovo sa “koronom” nije slučajno. Nisam pobornik “teorija zavjere” i ne mogu se time opterećivati, ali zbog gripe zaustaviti svijet, malo je prečudno. Ovo je uvod u nešto što će tek doći. Moj razum ne može da dokuči šta će to doći, ali civilizacija je ionako krenula putem samouništenja. I globalno, ali i indivudualno.
Društvo je isuviše potrošačko, ne misli se na okruženje u kojem živi čovjek, ne misli se ni na čovjeka koji radi i stvara nove vrijednosti. Sve se usmjerava u one i za one koji već imaju previše, a to što oni imaju – ne mogu za tri života potrošiti. Dalje ih sve vodi u perverzije po svakom pitanju i u svakom pogledu. Iskrenost je postala osobina koju imaju samo budale. Poštenje također. Ako si iskren i etičan, sa sažaljenjem te gledaju. Ne pripadaš tu. Ne pripadaš nigdje… Koliko god da imaš sposobnosti, koliko god da imaš znanja, koliko god da si karakteran, obrazovan, vrijedan i čestit, ako si iskren – ne uklapaš se, budala si, nisi za ovo vrijeme…
Ako si ljigav, ako si u stanju i znaš dobro (čak može i manje dobro) da lažeš, ako si ulizica i bez karaktera, ako znaš da namjestiš osmjeh na lice, a da ti oči ostanu ledene, ako ti je srce hladno i baš te briga kako je svima onima oko tebe, sve dok je tebi ok – onda si dobar i uklapaš se u sve. Ako nemaš obraza ni stida – potaman si za ovo vrijeme…
Korona je morala da se desi…
I nije to kazna Božija. Milost je. Treba nekad stati i razmisliti o svemu. Ljudi umiru od gladi svaki dan. Umiru u ratovima koje nisu izazvali i za koje nisu krivi. Hiljede i stotine hiljada i milioni onih nad kojima je učinjena nepravda podižu ruke prema nebu svaki dan. I mole…
A ostatak svijeta živi u izobilju, ponaša se kao da se ništa ne dešava i nije ga briga… A samo smo praška u svemiru.
Zastani svijete!
Zamisli se nad sobom. Smrt ti je svakako neminovnost – ali šta ćeš sa životom, zapitaj se!!!
Autorica: Adisa Tufo