Svoja razmišljanja na temu “CORONE TIME” podijelila je sa nama naša stalna kolumnistica Dr.Lejla Cerić Džaferović. Pišite nam i vi, kakav trag na vama ili vašem okruženju ostavlja ovo vrijeme u kome živimo. I način na koji živimo posljednjih deset mjeseci. Ne možemo se praviti da je sve isto, jer nije. Sve postaje drugačije…
Evoluirali smo poslije ovog koronarnog okidača. Neko u petu dimenziju, a neko ka višim sferama duhovnosti. Ali definitivno, desila se EVOLUCIJA.
Prvi put nevidljivi neprijatelj je postao zajednički svim ljudima ovog svijeta. To je bio dovoljno jak razlog za duhovno ujedinjenje, bez nacionalnih i vjerskih razlika. Zajednički cilj isti, baš kao i molitve na svim jezicima iste, svih rasa i vjeroispovijesti: “Sačuvaj nas Bože“!
Odjednom smo svi postali samo ljudi, majke, djeca, roditelji – molitve majki za djecu, molitve djece za roditelje. Izgubio se prizvuk vjerskog i nacionalnog.
Borba za opstanak.
Kako smo samo preko noći postali mali i sičušni. Nemoćni da pomognemo, niti sebi ni drugima.
Mislim da je sasvim ljudski, da je u prvi mah proradio egoizam isprovociran strahom, što racionalnim, što iracionalnim. Svako se zabrinuo sam za sebe.
Ovisno o stepenu prisutnog egoizma, nekome je to bila prolazna faza, a nekom emocija koje je postala životni stil. Rijetki pojedinci su žrtvovali sve svoje kontakte da bi sačuvali sebe. Ostali su evoluirali.
Uprkos slikama smrti, slikama agonije bolesti i bjesomučnim brojevima, preovlada hrabrost i altruizam. Izašli smo iz svojih domova, izašli iz straha nikada jači.
Borba za opstanak je pobijedila strah. I uvijek će tako biti…
Piše: Dr.Lejla Cerić Džaferović, stomatolog; speijalista parodontologije i bolesti usta
PODUZETNICE.BA
