KOLUMNA: IZ DNEVNIKA JEDNE COACHING KLIJENTICE
If you want to change your personal reality, change your personality.
I ova coaching sesija me je ponovo podstakla na razmišljanje. Već sam pisala da sam bila povučeno, stidljivo i šutljivo dijete. Karakterisala sam to svojom prirodom. Bila sam dobar slušaoc, volim slušati priče drugih ljudi, ali sam rijetko kome ispričala svoju. Nisam smatrala da je ono što imam reći nekome bitno, nisam željela zamarati ljude svojim (tako običnim) životom. Vremenom sam se učahurila. Konstanto sam tražila ljude oko sebe koji vole pričati, a ja da slušam. Bilo mi je bitnije da drugima bude zanimljivo sa mnom, da pričamo o temama koje njih zanimaju, ja sam uvijek bila nebitna (sebi).
Uvjerenje da nisam važna, da sve što ja imam reći nije važno, da nikome nisam bitna – su me doveli do ovog stanja.
“S., kako se osjećas danas, kako si provela dan?” Odgovorila sam šturo “Pa fino, dobro se osjećam.”
A imala sam toliko toga reći, provela sam prelijeep dan. Osjećala sam se fenomenalno, otišla sam u shopping, kupila sebi odjeće, šminke. Odradila super trening, svaki dan uvidjam promjene na svom tijelu I PONOSNA SAM, jer sam uspjela. Postala sam freak za gym, uživam u tome. U tim momentima (dok treniraš) se boriš sam sa sobom, učiš se strpljenju. Bas u teretani sam naučila da je za sve potrebno vrijeme, strpljenje, upornost; da trebam uživati u procesu, rezultat dođe kad treba da dođe. I TADA BUDEŠ ODUŠEVLJEN. Uživam u promjenama, posebno kada vidim da sam postala ona slika u ogledalu o kojoj sam maštala, za samo šest mjeseci upornog i konstantnog rada. Gdje ću tek biti za pet godina. JEDVA ČEKAM!
A sve ovo što je kliktalo iz mene je stalo i mlako izgovorenu rečenicu: “Dobro sam, lijepo sam provela dan”.
“S. jesmo se dogovorile da ćes mi se otvarati. Ja želim da ti pričaš, ne ja. Imaš li temu za danas, o čemu želiš da razgovaramo?” “Možete li vi dati temu, molim vas?”
“U redu, prošli put si mi pričala kako si imala problema sa kilogramima i kompleks što se tiče tvojih zuba. Sve si to sredila, ali se i dalje isto osjećaš. Mislila si da ćeš nakon toga pronaći momka i uspostavit ozbiljnu vezu kojoj težiš. Ali to se nije desilo. Sjećaš li se da smo govorile koliko je ENERGIJA BITNA, izgled manje više. Koliko si samo osoba u svom životu upoznala koji i nisu nešto lijepi, ni privlačni, ali imaju harizmu. Šta mislis šta je harizma? To je onaj vajb kad osoba prihvati sebe, zna da je dovoljna SEBI, nebitni su drugi ljudi. Sve je S. u prihvatanju, da kažeš sebi okej ja sam to i to, možda imam mane, al’ ja volim i svoje mane, one čine mene, samo sam čovjek. Nisam neko izvanzemaljsko biće koje mora biti savršeno. Pa šta i ako nekad pogriješiš, ako ne znaš pričati o nekoj temi, pa i ako nekad ispadneš nekome glupa ili smiješna ili nešto treće čega se vec bojiš, zar je uopće važno? Kažes sebi “boli me briga”, S. drugi ljudi su nebitni, njihova mišljenja su nebitna, tuđa mišljenja su tvoji okovi, to su tvoja ograničenja. Sa tim se moramo boriti.”
“S. trebala bi se početi otvarati i mijenjati vlastitu sliku o sebi. Kad promijeniš sebe unutra, kad zavoliš sve ono što si ti, i drugi će te drugačijom vidjeti. Sve je u tebi i samo ti možeš promijeniti svoj život. Ja sam samo neko ko sa kim ćeš shvatiti da je ključ za ono što želiš biti – kod tebe. Možes dostići sve svoje ciljeve, samo moraš svim svojim bićem vjerovati da ti to zaslužujes, da ćes to ostvariti.”
“Molim te nemoj sebe kritikovat, govoriti pogrdna imena. Ne govori da ne možeš, da nisi dovoljna. Počni sad drugačije, budi sebi najbolji prijatelj. Bi li svojoj prijateljici rekla da je glupa, da nikad neće nešto uraditi, da je nesposobna? Ne bi, jel de? Već bi je podržala, bila bi vjetar u njenim jedrima. Pa zašto onda sebi to radiš? Baš kao u teretani, samo kreni. Od ovog momenta ti budi vjetar u svojim jedrima, šapući sebi riječi podrške i ljubavi, pohvali sebe i zahvaljuj na svemu i uvidjet ćeš promjene za samo mjesec dana, zamisli koja ce tek promjena u tebi biti za 6 mjeseci? E toj promjeni težimo.”
Kao sto sam rekla u uvodnom dijelu, ova sesija me je navela na još razmisljanje o sebi, o svemu onome sakrivenom unutra. U mojoj duši, u stomaku. O svom ugušenim nadama, snovima, maštanjima, o svemu onome o čemu sam godinama šutjela…
Nastavice se…
Piše: S.B.
PODUZETNICE.BA
