Koliko zarađuju u današnjem vremenu kompanije PR ili slično, koje se bave educiranjem komunikacije ili govorništva? Mnogo… Zašto je to tako? Zato što nije nimalo jednostavan posao izići pred desetke ljudi ili više desetke ljudi i održati govor u nekoliko minuta. Kada govorim o profesionalcima koji se bave metodama komuniciranja ,stav je da imamo nekoliko ključnih stavki koje određuju uspješnog govornika, koji će na licima slušatelja vidjeti dali su zadovoljni sa onime što pričaju.
Naravno prije nego što predstavim ključne stavke kao „umijeće komuniciranja“, moramo izdvojiti par važnih elemenata. Da li se radi o svakodnevnom poslu koji uključuje razne vrste edukacija, okruglih stolova ili slično , te sa svakodnevnim vježbanjem ova vrsta ljudi, kada se pojave da održe neke veće govore, s lakoćom mogu to uraditi. Nadalje, isto tako da li se radi o osobi koja drži govor ponekad (konferencije, paneli i slično), pa je dosdašnje iskustvo relativno ne veliko jer ovakve osobe imaju u sebi tu crtu „umijeća upijanja“ na nekim od dosadašnjih govora gdje su sudjelovali , pa su kao spužva upili važne stavke koje primjenjuju dalje u svojim nastupima.
Ono što je kod ove dvije skupine zajedničko su četiri stavke da bi bili uspješni, da bi bili zadovoljili publiku i najvažnije naravno sebe.
1.Probijte „ljušturu nesigurnosti“
– Dosta osoba prije komuniciranja, da li javnog ili izmedju nekoliko osoba, stvori „mentalni oklop ili tkz.ljušturu“. Nije nimalo lagan zadatak izići pred publiku i pričati, točno biti koncentriran određeno vrijeme, točno knjiški lektorski izgovarati riječi, napraviti pokrete i slično. To jednim dijelom čak i svrstavam u dio glume. Glumci to najbolje znaju. Jako važno je skinuti ljušturu nesigurnosti koja sputava govornika, kako fizički se simptomi mogu vidjeti od ubrzanog disanja, znojenjem dlanova i ruku, drhtanja ruku, u glasu se osjeti kao da treperi i od onoga važnijega psihičkoga koji je blokator ovome. Navedene simptome će mnogi nazvati „tremom prije nastupa“. Normalno je imati malu količinu treme, ali sve što nadilazi iznad toga stvara dodatnu blokadu. Kada osoba zacrta sebi u glavi da će za desetak ili petnaestak minuta se vratiti na svoje mjesto, te ovoga se sjećati kao jednog novog iskustva, odmah šaljemo poruku našoj psihi da nas umiri.
Ljušturu nesigurnosti ćemo izbjeći ako imamo samopouzdanje u sebe, neki čak i treniraju govore pred ogledalom, što ako oni smatraju da im olakšava cijelu situaciju da bi izbjegli ovu ljušturu, svakako toplo preporučujem. U današnje vrijeme možete isto tako vidjeti online dosta trenera koji vas vode ka boljem umijeću ili savladavanju nesigurnosti. Ali svakako savjet je da se držite par videa koji Vam odgovaraju.
2.Nikada ne kopirajte ili oponašajte druge!
Kada gledamo govornike pa poslije njihovih nastupa komentiramo, ustvari čak se i većina ljudi „divi“ govornicima , koji se ne plaše izraziti svoju osobnost, koji su na neki način jedinstveni, maštoviti i tako dalje u sebi kažemo da mi je biti „kao on ili ona“.
Nikada ne kopirajte druge ili drugoga za svoj zadatak nastupa javnog govora, jer na svijetu ne postoji niti jedno biće kao što ste vi. Milijuni ljudi imaju različite karaktere, osobnost, ali nitko nema nije isti kao vi. Drugim riječima vi imate svoju individualnost, a za govornika onoga tko će nastupiti, to je najdragocjenija osobina! Čuvajte je ! Cijenite je ! Ako ste nezadovoljni usvaršavajte je, jer to je iskra koja će vašem govoru dati snagu i uvjerljivost. Nikada, ama baš ikada se nedajte stjerati u kalup , gdje ćete izgubiti svoju osebujnost.
Pogotovo najvažnije je nemojte pokušati biti netko drugi ili nekoga kopirati, pa to upotrijebiti u svojim govorima. Nakon što, ako to uradite poslije izvjesnog vremena ćete vidjeti da ste nezadovoljni sobom, da to niste „vi“, da je to kopija nekog drugoga.
3.Razgovarajte sa sudionicima prije nastupa
Osobno smatram da je ovo jako važna stavka. Stavite u svoj zadatak da prije svakog javnog nastupa dođete prije samog početka. Zašto je to važno? Važno je zbog nekoliko razloga, vidjeti ćete kakav je prostor, kakva je pozornica ili mjesto gdje ćete stajati, to jest držati govor, isto tako imate vizualno uvid kakav je prostor, imate vremena da porazgovarate sa sudionicima, ovdje svakako bih savjetovala da uđete u razgovor s ljudima koje prvi puta susrećete, jer ćete možda iz te komunikacije saznati nešto što vam može koristiti na nastupu.
Kada ste u razgovoru sa sudionicima prije nastupa svakako možete postaviti i neka pitanja recimo, što vi očekujete i smatrate da bi bilo korisno ili ono najbitnije naglasiti. Jer slušatelj mora osjetiti da im dušu i srce prožima poruka iz duše i srca govornika.
4.Body language i izražajnost glasa
Puno, ustvari hrpu članaka ćemo svakodnevno pronaći kako je pravilno držanje govora tijela i što ono poručuje onome/ima koji nas gledaju.Prvenstveno da bi se stopio „body language“ s svim drugim aspektima je prvo bitno samopouzdanje. Naravno kada smo na pozornici i kada počinjemo sa javnim nasupom bitno je držanje tijela, slijeganje ramenima ne ide nam u korist, često mahanje s rukama, mrštenje obrva ili dijela čela isto tako nam ne ide u korist.
Kada je u pitanju glas to jest kada mjenjamo jačinu naglašavanja i modulaciju, govorimo li brže ili sporije, nam ne ide u korist. Jako važno je ponašati se prirodno i ono što jesmo. Kada pričamo, ako sudionici mogu čuti kako ubrzano dišete, to je znak da je prisutna jako anksioznost i trema.
Puno toga je ono što vizualno ide u naš mozak, tako je i sa govorom tijela, ako puno hodamo tamo-amo, ne ide nam u korist, isto druga krajnost zadržati se na jednome mjestu bez skoro ikakvog pomjeranja isto tako može biti loš znak. Umjereni hod sa ispravnim držanjem ramena i leđa, naglašavanje, brzina, spuštanje tona isto može biti jako učinkovito. Ako u govoru počne glas treperiti, pokušajte mozak preusmjeriti to jest pogledajte u tom momentu o jednu točku, dali je ispred vas na pozornici ili mjestu gdje ste nešto na čemu možete ostati par sekundi da bi olakšali to jest smanjili osjetljivost.
Čak osobno preporučujem, što često i koristim u svojim nastupima počnite sa nekom šalom, sa nečim što će atmosferu ublažiti, te ćemo izbjeći onu počnetu tišinu.
Pred publikom se valja predati govoru, usredotočiti se na to da na publiku djelujete snagom svoga duha i osjećaja (naravno znanje je nezabilazno) i vaš će govor biti sasvim uvjerljiviji i snažniji.
Napisala :Žana Alpeza