Sretan je čovjek koji uvijek ima potrebu pisati o svemu što mu kroz glavu prolazi.
Divno je imati nekoga kome možemo sve ispričati, ali ono što se na papiru zapiše to i ostaje.
Riječi se zaboravljaju nakon što se izgovore. Koliko puta ste se osjetile nemoćnom, neispunjenim i tužnom. Tragale ste za izlazom i riješenjima, ali uvijek vas nešto vuče ka dole. Kada vam je najteže, uzmite i pišite o svemu što vas muči. Izbacite to iz sebe, tjerajte sebe da idete naprijed.
Moramo biti svoji kritičari, psiholozi, doktori i još mnogo toga.
Uvijek sam se divila optimistima, jer zaista iz svake situacije vide izlaz. I stvarno na kraju svakog tunela je svijetlo, ali samo ako svim srcem vjerujemo u to. Sve mi imamo svoj san, ono o čemu duboko sanjamo da ćemo ostvariti. Polako, ali sigurno trebamo raditi na tim snovima. Ne trebamo se plašiti ostvariti ih, trebamo ih gledati kao izazove koje ćemo uspiješno riješiti.
Ono što danas uspiješno radimo sutra će imati plodove. Ožiljci su tu da nas podsjete ko smo i šta smo. Nije ih lako nositi, ali šta je život bez njih. Kao mjesec bez zvijezda, kao dan bez noći, kao zvijer bez plijena.
Uspjeh dolazi kao nagrada za sve ono na čemu smo vrijedno radili.
Pisanje je nepresušni izvor, inspiracije, motivacije i ideja koje nosimo sa sobom.