Američka novinarka, avanturistica i naučnica, Nellie Bly, ostati će zapamćena po dva pothvata. Prvo, ona je prva žena koja je oborila rekord u putovanju oko svijeta; inspirisana pričom “Put oko svijeta u 80 dana” francuskog pisca Julesa Verna, Bly se zaputila u nepoznato i u 72 dana dovršila svoje putovanje. Drugo, svojim je tekstovima raskrinkrala tadašnji sistem mentalnih institucija; samovoljno se stavila u ulogu pacijentice i na deset dana izložila neobičnim metodama liječenja.
Pravim imenom Elizabeth Jane Cochran, rođena je 5. maja 1864. u Cochran’s Millsu u Pennsylvaniji. Kao djevojčicu zvali su je ‘Pinky’ jer je često nosila ružičastu odjeću. Pohađala je internat, međutim, zbog nedostatka sredstava bila je prisiljena napustiti školovanje. Sa 16 godina sa porodicom se preselila u Pittsburgh, gdje je dane provodila čitajući novine i promatrajući društvo.
Kolumne u lokanim novinama koje su odisale agresivnošću i mizoginijom potaknule su je da napiše bijesni komentar uredniku. Kada je pročitao njezino pismo, urednik je bio toliko impresioniran njegovom ozbiljnošću i duhom da je odmah želio zaposliti njegova autora. Kada je saznao da je pismo poslala djevojka, odbio joj je dati posao, ali Bly je bila dobra govornica i uspjela ga je uvjeriti i pridobiti na svoju stranu. Žene novinarke u to su vrijeme pisale pod pseudonimom, a za nju je urednik odabrao ime Nellie Bly, po naslovnom liku u popularnoj pjesmi “Nelly Bly” Stephena Fostera.
KAO NOVINARKA, BLY JE ISTRAŽIVALA I PISALA O POLOŽAJU ZAPOSLENIH ŽENA I TVORNIČKIM RADNICAMA, ALI PRITISAK UREDNIŠTVA GURNUO JU JE NA TAKOZVANE ‘ŽENSKE STRANICE’ KAKO BI POKRIVALA MODU, DRUŠTVO I VRTLARSTVO, ŠTO JE OBIČNO I BILA ULOGA NOVINARKI.
S time je bila nezadovoljna, pa je preuzela incijativu i otputovala u Meksiko kao dopisnica. Seriju članaka u kojima je pisala o običajima meksičkog naroda kasnije je objavila u knjizi Six Months in Mexico. Kada se vratila u redakciju, ponovno je bila opterećena temama koje je ni najmanje nisu zanimale. Stoga napušta novine Pittsburgh Dispatch i odlazi u New York. S 21 godinom u New Yorku živi bez ikakvih prihoda, pa ponovno koristi svoju moć uvjeravanja i uspijeva se zaposliti u novinama The New York World Josepha Pulitzera. Ondje je pristala na tajni zadatak kako bi istražila loše postupanje s pacijenticama u jednoj od ludnica.
BILA JE RIJETKOST ZA ŽENU DA RADI I ZADRŽI POSAO U 19. STOLJEĆU. BILO JE ČAK I RJEĐE DA RADI KAO NOVINARKA, A JOŠ RJEĐE BILO DA JE NOVINSKA REDAKCIJA POŠALJE NA TAJNI I OPASAN ZADATAK. NO, 1887. GODINE NELLIE BLY JE UPRAVO TO UČINILA.
Sama se prijavila u Blackwell’s Island na deset dana – glumila je luđakinju kako bi je primili. Nakon što je ušla, vratila se normalnom, zdravom obrascu ponašanja i pokušala ih uvjeriti da je puste.
„Ipak, čudno je za reći, ali što sam više govorila i ponašala se luđački, toliko sam i sama mislila da sam luda,“ napisala je u svojoj seriji članaka.
Bly je također pisala o pokvarenoj hrani, sestrama koje su držale svoje pacijente budnima po cijelu noć, ledenim kupkama, premlaćivanju i prisilnom hranjenju, što se učestalo događalo u toj instituciji.
Njezini članci izazvali su negodovanje javnosti, doveli do mnogih prijeko potrebnih političkih reformi i postali toliko popularni da ih je Bly skupila u knjigu pod nazivom Ten Days in a Mad-House. Tom knjigom dala je jasan uvid u opasni sustav mentalnog zdravlja koji je tada prevladavao u Americi.
GODINU DANA KASNIJE, UREDNIKU JE PREDLOŽILA DA KRENE NA PUTOVANJE OKO SVIJETA KAKO BI REALIZIRALA PRIČU JULESA VERNA PUT OKO SVIJETA U 80 DANA.
Na put je krenula sama, s jednom torbom i 200 funti. Iznenađenje je stiglo iz redakcije Cosmopolitana koji je poslao svoju novinarku na identično putovanje kako bi konkurirala Bly. Međutim, Nellie je svoj put završila u 72 dana i time po prvi put oborila rekord. Dogodovštine su objavljene u knjizi Around the World in 72 Days 1890. godine.
Tu njezino bogato životno iskustvo nije stalo – dobila je i titulu izumiteljice za dizajn posebne boce za mlijeko. U svoje vrijeme bila je vodeća ženska industrijalistica u Americi. Sa svojim mužem vodila je manufakturu, no nakon njegove smrti posvetila se izumiteljstvu.
Umrla je u 57. godini u New Yorku od upale pluća. Nakon smrti dobila je brojna priznanja, svoju poštansku marku 2002. u seriji Žene u novinarstvu, primljena je u National Women’s Hall of Fame, te je New York Press Club imenovao novinarsku nagradu po njoj.
POGLEDAJTE: