Nema dugo nasla sam se na Cvjetnom s prijateljicom i mic po mic zavrsile smo dan uz puno smijeha i dobrim shopping-om. Izmedu ostalog u jednom art butiku kupile smo nas dvije, tri haljine. Ona dvije, ja jednu. Njen proracun je ipak malo bolji od mog. Svoju haljinu namijenila sam za Bozicni party. Covjek uvijek nekako snuje, a Bog odreduje i pitanje je gdje cu uopce biti u doba Bozicnih party-a. Mozda moja destinacija bude bolnica Sveti Duh. Na nedavnom pregledu ginekolog je pitao kad cu znati za svoj ugovor o radu. Rekla sam, kraj sijecnja. Daleko mu se ucinilo. Zadnju rijec reci ce doktor zadnjim danom oktobra. Koliko god pokusavala potisnuti u sebi i nastojala se smijati… hahaha, muskarci su uvijek nekako voljeli moj blagi osmijeh…negdje unutra, postoji sto pitanja. Iz duboke povrijedenosti zestoko sam sama sa mojom djevojcicom, danas prelijepom djevojkom koracala kroz zivot. Negdje, u zadnjem pretincu mog malog mozga postojala je neka skrivena zelja da se pojavi netko s kim bi imala jos djece. Nije se pojavio. Sad nakon uspona i padova…cini mi se najsmislenije biti u zivotu majkom i onda dodes do spoznaje da ce ti netko oteti dio tvog tijela i da majka u ovom zivotu jos jednom bicu definitely neces biti. Sto ce tek donijeti biopsija? Nimalo ugodno.
Prijateljica s pocetka price nije uopce majka. Kako tek njoj moze biti uz sve blagodati materijalno, vidljivog svijeta koji posjeduje. Ne znam. Tesko se u potpunosti uziviti u tuđu muku iako sam empaticna. Danas je Martina Mlinarevic, bosanskohercegovacka spisateljica koju neizmjerno volim govorila o svemu i svacemu u emisiji Nedjeljom u dva. Izmedu ostalog o tom prekidu ciklusa za zenu koji sama uz bolest koju nosi prozivljava. Ono, Bog te stvorio da imas taj estrogen koji ti daje zenstvenost i sad klik. Nema vise. Eto, ti terapija. I zivi. Bori se s nemanima u sebi. Kako mentalno preziviti taj klik u glavi i dusi? Odvojiti se od dijela sebe, rijesiti pitanje egzistencije i krenuti naprijed. Onaj fighter u meni se uspavao. Lavica u meni se prestrasila. Lijepo je bilo zagrebacko popodne s mojom Natalijom i cevapi na kraju price u gajnickoj Kuglani. Malo ogovaranja nekih davnih i manje davnih muskaraca koje u potpunosti sustinski i ne razumijemo. Osisat cu kosu i prosetati prije ili kasnije na Bozicnom ili nekom drugom part-y koji Bog namijeni meni plavo modru haljinu koja vjesto prikriva one viskove na oblinama jedne cetrdesetogodisnjakinje koja putuje prema pedesetima sanjajuci osmijehe koji odzvanjaju prostorima gdje se krece.
U Zagrebu, 14.10.2018.
Autorica: Sandra Simunic