„Ne znam kako da se izrazim ali znam šta je suština toga što me pitaš“.
Obično čujemo ovu rečenicu kod ljudi kad ili ne znaju o nekoj temi ili znaju ali stvarno se ne mogu da izraze. Postoje te blokade u mozgu kad pored milion, ma ne milion nego bilion riječi tebi neće baš da izađe iz usta ta koja ti treba u tom trenutku.
Ok je, svima se to dešava.
Obično će neko da kaže ako ne znaš da se izraziš usmeno, napiši, pa pročitaj. Realno, u ovom slučaju to nije tako, jer da znaš da se izraziš ne bi trebao ni da pišeš. Oblikovanje rečenice tu neće baš puno pomoći ako nećeš napisati suštinu koja ti treba. Možda će ti jedino vrijeme pomoći da se sjetiš, ništa više.
Razmišljala sam zbog čega se to dešava, kako da to popravim kod sebe i odlučila sam na kraju. Kad idem na neka dešavanja, dobro se upoznam sa temom, ključnim riječima i definicijama. Posebno riječima koje se ne upotrebljavaju svakodnevno. U razgovorima pričam na teme koje znam i na koje mogu da odgovorim bez razmišljanja kako ću da se izrazim. Ovo je lakši dio.
E, sad teži. Kako da ne dođe do te blokade kad nisi spreman? Nisam baš naučnik ili stručnjak da znam. Nisam čitala puno o tome ali mislim da je to sve individualno kod ljudi. Bitno je da se svede trema na minimum, da se osoba sa kojom pričaš ne gleda kao osoba koja te osuđuje (iako te možda i osuđuje), da shvatiš iako se ne znaš da izraziš, nisi glup/a. Pokušaš na svoj način da pokažeš da znaš, ako ni to ne uspije, ne znaš. Koliko god to zvučalo sad bezobrazno od mene, istinito je.
Ako ne znaš nešto komplikovano da pojednostaviš, znaši da ne znaš suštinu. Ako nešto jednostavno ne znaš da objasniš ni djetetu, isto tako ne znaš.
NE ZNAŠ! Hej, to“ ne znaš“ ne mora da znači da stvarno ne znaš, nego nemaš sposobnost da se izraziš, dakle nisi glup/a, nego ne znaš da se izraziš. Ako te to često sputava u životu, pokušaj da vježbaš tako što ćeš objašnjavati djeci. Ona uvijek pitaju „A, što je to tako?“. Dok ne dobiješ odgovor „Ahaaaa“ od njih, smatraj da i dalje „ne znaš“.