Emina Šeta-Spahić,odlučna poduzetnica sa ilidžanske općine i mlada žena koju zaista vrijedi upoznati, danas je naša sugovornica. Ne tako davno, tek prije nekoliko godina, odvažila se svoj san pretvoriti u stvarnost i u naselju Tibra otvorila je cvijećarsku radnju. Ali njena cvjećara nije obična cvjećara u koju dođete, kupite buket i nastavljate svojim putem. Cvjećara «EMA» je mjesto koje je osmisila Emina, dala mu dušu i dok nije postala majka u svako doba dana bila je dio inventara tog lijepog i mirisnog mjesta. Sad Emina više vremena posvećuje svojoj nedavno rođenoj princezi, ali ljubav prema cvijeću nije manja. Emina prodaje cvijeće, ali i radi dekoracije za vjenačanja i sve ostale evente, pravi male vjenčane ukrase kojima mlade kite svatove, od prirodnog cvijeća, ona kroz svoje guste trepavice gleda da svaki sretni trenutak svojih klijenata učini što ljepšim i interesantnijim.
Znamo da prvi koraci u realizaciji Vaše poduzetničke ideje nisu bili jednostavni, ispričajte nam kako je to sve krenulo i ko su ljudi koji su Vam bili vjetar u leđa…?
Krenuti u vlastiti biznis nije jednostavno, prvenstveno iz razloga jer nisam bila upućena šta znači imati svoj biznis, kolike su to obaveze i s čime se sve treba nositi.
Radila sam dugo u jednoj privatnoj sarajevskoj firmi u knjigovodstvu i to je zaista bilo naporno, mnogo je bilo prekovremenih sati i posao je bio statičan, nije postojala mogućnost za napredovanje niti pokazivanje onoga sto vi zaiste jeste. Znala sam da ne želim više raditi posao koji me ne čini sretnom, već da želim da radim posao koji volim. Jako dugo sam razmišljala o otvaranju cvjećare jer sam željela da tu ljubav prema cvijeću prenesem i na druge ljude. U međuvremenu, firma u kojoj sam radila je zatvorena i ostala sam bez posla. Radila sam neke slične poslove, ali sam sklapala plan kako da taj svoj biznis konačno počnem i realizujem. Učestvovala sam i u nekim projektima za najbolju biznis ideju, ali iako bih svaki put ušla u uži izbor moja ideja je mnogim bila smiješna i nisu vidjeli u tome potencijal da bi mi dali sredstva za start up.
Pored svega toga, ja sam našla prostor, a kako nisam mogla podići kredit kao nezaposlena, sa biroa nisam imala primanja, kredit sam podigla uz pomoć rođaka koji je podigao 5000 KM i tako je krenula moja priča. Početak je bio jako težak, prve dvije godine sam sama radila po 12 sati dnevno, ali svaki početak je takav. Jedino je bitno da ne odustajete, jer se svaki trud isplati.
Od početka pa do danas ljudi koji su me podržavali i dalje me podržavaju, a to su moji roditelji zatim i ostatak porodice, jer i sestre rade sa mnom, tu je i suprug koji radi sve što je potrebno za cvjećaru, pored fotografije kojom se bavi.
Sasvim je jasno da je ljubav prema dizajnu, a posebno ljubav prema cvijeću Vaša velika ljubav. Šta je značilo istrajati i relizovati svoj san…?
Pa i prije nego otvaranja cvjećare vodila sam se time da je bolje raditi za sebe 12 sati, nego za drugog 8 jer koliko god da se umorite, koliko god da je teško sami sebi diktirate tempo i prije svega radite posao koji volite. Sav taj trud i napor će se jednog dana vidjeti i isplatiti. Znala sam od samog početka da će biti naporno i da ću više raditi nego odmarati, da ću se morati odreći slobodnog vremena, ali ja sam svakako radoholičar pa mi to nije tako teško palo, pogotovo kada radite najljepši posao na svijetu.
Šta mislite o ženama u biznisu, da li ima neke razlike u odnosu na njihove muške kolege i kako uopće vidite poduzetništvo…?
Žene koje su u biznisu su žene lavice kojima “skidam kapu”, jer iako su žene sposobnije od muškaraca u svakom smislu, na našem podneblju žene se još uvijek tretiraju kao da su manje vrijedne od muškaraca. Hvala Bogu, dolazi neko novo vrijeme gdje su žene jače, povezuju se jedna sa drugom, dijele se iskustva, savijeti, to mnogim ženama daje vjetar u leđa da idu naprijed i budu samo još bolje u onome što rade.
Poznato nam je da ste od nedavno majka, kako uspijevate uskladite ovaj period kad ste potrebni bebi, sa svojim poslovnim obavezama?
Od kada sam ostala trudna, ja sam se vodila time da ću da radim normalno dok god mi trudnoća bude dozvoljavala, iako se vodila kao rizična . S obzirom na to da je moj posao jako stresan, pogotovo što smo mi direktno vezani za najbitniji dan mnogih mladenki, nekao sam uspjevala da ostanem pribrana tokom trudnoće, a poslije poroda, nakon mjesec-dva nastavila sam komunikaciju sa mladenkama i sve što je trebalo za radnju putem mailova, telefona. U startu sam donijela odluku da neću biti toliko vezana za radnju kada beba stigne, jer djevojke koje rade su odlične aranžerke, a ja sam željela da uživam u majčinstvu.
Imam sreću da beba nije uopšte zahtjevna, a i navikavala sam je od rođenja da bude prisutna sa mnom šta god da radim, pa tako da s njom redovno odem na nekoliko sati u radnju, završim što treba od papirologije, ali i dalje uglavnom sve što treba završavam od kuće.
Mnogi mladi ljudi odlaze iz BiH sa tvrdnjom da ova zemlja ne daje nikakve šanse. Vi ste, jedna od mnogih uspješnih priča iz BiH, koja govori nešto drugo. Možete li nam nešto reći o tome…?
Započeti biznis u Bosni i Hercegovini je jako teško, pogotovo ako nemate dovoljno novčanih sredstava sa kojim ćete započeti. Ja sam bila jako uporna u svemu ovome što sam započela i glavna vodilja mi je bila da ništa se ne može preko noći ostvariti.
Imala sam relativno teško djetinjstvo, od rata pa do svih nekih dešavanja koja su nam se redala tokom odrastanja, ali smo uvijek radili i stvarali sve svojim radom i upornošću.
Iz radničke sam porodice koja se uvijek borila da nama djeci stvori sve ono najbolje, ali uz svoje roditelje sam naučila da ništa nije teško ni sramota, samo ako je pošteno zarađeno. Vjerujte i ja se mnogo puta razočaram u cijelu državu, sistem koji funkcioniše na principu da državu grade mala preduzeća, jer ja sam mala poduzetnica i znam koliko se sve mora odvojiti za državu, pa dobavljače, a nama šta ostane. Ali, valja se boriti i opstati i dokazati prije svega samoj sebi da ja to mogu. Ono što sam ja zamislila da uradim kada je u pitanju cvijeće još uvijek nisam realizovala do kraja, ali ako Bog da vjerujem da će se i to ostvariti.
Mladim ljudima bih prije svega preporučila da vjeruju u sebe i da imaju hrabrosti upustiti se u nove poslove. Nije nikakva sramota krenuti pa pasti, treba ustati pa nastaviti ili opet krenuti iz početka. Ako jedna ideja ne uspije, uspjet će neka druga. To nije razlog da se zatvorite u sebe i da dalje ne pokušavate.
poduzetnice.ba